Marketing
o onome što ću možda tek postati...
postoje osobe u našim životima...koje su posebne...
znate li ih...?
one koje zavolimo na prvi pogled, s kojima nađemo zajednički jezik nakon što prvi put progovorimo s njima.
one koje možda ne otkrijemo odmah, ali kad zavirimo unutar njihove ljušture zavolimo ih do kraja.
one koje ni ne možemo opisati riječima.
jednostavno, riječi nema.
svim takvim osobama u mom životu...jedno veliko hvala.
jer bez njih ne bih bila to što jesam.
smotana mala koja pred praktikum uvijek piše postove!
da utvrdi, kao u kakvom velikom eksperimentu , kako manjak vremena utječe na brzinu protoka riječi...
(možda da ubije tremu koje više nema?)
upisala je taj faks kako bi bolje razumjela ljude. čak i sebe.
i rastužila se kad je vidjela te mase ljudi koji trebaju postati psiholozi.
kako ih pretvaraju u bezosjećajne zombije koji sve što znaju je razbacivati se stručnim riječima i baratati pojmovima iz statistike.
razmišljati su počeli onako kako su ih učili.
u ruke im ne bi dala psihu osobe do koje joj je stalo.
moji mali veliki ljudi, obećajem da nikad neću izgubiti ljubav za ljude.
s toliko ljubavi kojom me obasipate, kako bih i mogla?
:)
Post je objavljen 13.11.2006. u 12:23 sati.