Obećao sam da ću napisati par redaka o mojem najdražem ljubimcu i s tim poglavljem završavam "Živ. far:" To je sada sedmogodišnja ženka relativno malobrojne pasmine pasa u našim krajevima - "Kerry blue terrier" ili kak bi mi rekli "Kerić". Visoka je oko 40 cm. crne kovrčave dlake, koja tokom vremena prelazi u plavkastu boju, ja bih rekao da s godinama posijedi. Ne pušta dlaku, i redovno se mora šišati svaka 2 do 3 mjeseca. To je već druga ljubimica iste pasmine u ovoj porodici. Prva je doživjela 11 godina, a onda je zbog raka morala dobiti uspavljujuću iglu. Došla je u porodicu kao poklon za odlične školske ocjene mog Pileta. Jasno je da je Pile svečano obečalo kako će ona voditi brigu o psu, izvoditi tri puta u šetnju u obližnju šumu itd. No, bilo je to samo obečanje, jer pas kao i čovjek ima neke neodgodive potrebe već od jutra, a mama i ja smo zaboravili uz psa kupiti dizalicu Veli Jože, koja je trebala dići Pile iz kreveta. I tako sva briga u tih jedanaest godina pala je na mene. Mislim da ne pretjerujem, da bih mogao na prste nabrojiti kad je Pile održalo obečanje. No moram priznati da sam sve više i više uživao u šetnjama i igranjima uz Bliss kako se je zvala. Bila je "trinaesto" pseto u leglu, i zbog toga dosta "svojeglava" samotnjački tip ponašanja, nije baš voljela igru i druženje s ostalim psima u parku za vrijeme svakodnevnih šetnji. Bile su , kasnije sam to shvatio, vjerojatno traume iz njenog djetinstva jer se morala izboriti za svoja "prava". Kao što napisah, završila je od raka trbuha. Prošle su dvije godine i Pile je za svoju faks diplomu dovelo kući novog kerića. Nismo se bunili jer je preuzela obavezu .... itd. Ostalo znate! Neću je nazvati pravim imenom kako se zove, već ću je za ovaj blog nazvati Cija. Ima za to puno razloga. Znatiželjna je do besvjesti, sve mora ponjušiti, tako da me podsjeća na usisač za prašinu, jer joj je njuška stalno uz tlo. Jasno, u šumi ima svega, ali u susjednom dječjem igralištu nema WC, tako da je ne ispuštam za vrijeme šetnji iz vida ni trenutka, i stalno vičem "fuj". Na sreću sluša me! Ipak poneki puta u prosjeku svaka dva mjeseca nisam dovoljno brz i onda se pokuša malo "osladiti". Već je znam tako da joj rijetko uspije i samo njuškanje. Jasno je da je odmah kaznim - protresem je za vrat, jer tako navodno psima najviše smeta, a uopće ne boli; kujica tako disciplinira svoje male psiće. E, tada ako je Pile kod kuće, a ujutro jeste, Velog Jože nema, pa kad je operem i obrišem njuškicu, pustim je da ide Piletu na krevet da je probudi. Obje uživaju. Cija jer voli Pile, a Pile zbog mirisa. Inaće toliko je umiljata i draga, mazna, za razliku od Bliss, da čovjek ne može povjerovati da su obje iste pasmine. Naime obje u svojim rodovnicama imaju upisane pretke okičene Cacibima , čak je jedan od pradjedova bio svjetski prvak svoje pasmine. Naime obje i Bliss i Cija u petom koljenu imaju istog pretka. Kao što već napisah, vesela je do besvijesti. Najbolje je to što ona to i pokazuje vrlo intenzivno. Recimo, na spomen imena jedne loknaste šarmantne djevojke toliko maše svojim krmenim podrezanim propelerom, da je ja u ove zimske dane, kad je soba puna dima od 20 cigareta, postavim pred otvoren balkon, kažem dva, tri puta određeno skraćeno, a produženo zbog deminutiva, ime i vjerujte soba je prozračena. Eto priznat ću vam da volim tu Ciju sa svim manama i vrlinala. Pile također (voli Ciju) I ona nju, više nego mene, jer Pile je gazdarica i ona ju je "dresirala".
Eto to je bilo sve o našim životinjama bivšim i sadašnjim. Nadam se i zadnjim, jer nemam više toliko fizičke snage, da mi u kuću bude dovedena recimo mačka, a bilo je tih pokušaja, pa kad sam "poludio" mace su nestale. Pile donijelo, Pile odnijelo. Rukoljub damama, a pozdrav gospodi!
Post je objavljen 13.11.2006. u 13:58 sati.