Marketing
… Zanimljiva vijest na TV – u i Blogu – PRVO VJENČANJE blogera.
Ne sjećam se kod koga, al ne davno sam čitala post na tu temu:
Kako i može li se uopće sresti SRODNU DUŠU kroz ovaj vid komuniciranja.
No, tko zna?
Možda se ljudi na ovaj način lakše otvore i komuniciraju
bez maski i predrasuda koje su uvriježene u svakodnevnim susretima?
Tko zna?????
Tko zna,
ah, nitko nista ne zna.
Krhko je znanje...
Mozda je pao trak istine u me,
a mozda su sanje. Jos bi nam mogla desiti se ljubav.
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim, ili ne zelim.
U moru zivota, sto vjecito kipi,
Sto vjecito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Mozda iste kapi –
I kad prodje vjecnost zvjezdanijem putem,
Jedna vjecnost pusta,
Mogla bi se opet, u poljupcu naci
Neka ista usta.
Mozda ces se jednom uvece pojavit
Prekrasan, u plavom,
Ne slutec da si svoju svjetlost lio
Mojom davnom javom.
I ja, koja pisem srcem punim tebe
Ove cudne rime,
Oh, ja necu znati, ceznjo moje biti
Niti tvoje ime!
Pa, ako i dusa u tome trenutku
Svoje uho napne,
Sigurnim ce glasom zaglusiti razum;
Sve sto slutnja sapne
"Kod vecernjih lampa mi cemo se kradom
pogledat ko stranci,
bez imalo svijesti koliko nas vezu
neku stari lanci.
No, vrijeme se krece
Ko sunce u krugu
I nosi nam opet ono sto je bilo:
I radost, I tugu.
I sinut ce oci, naci ce se ruke,
A srca se dici -
I slijepi za stope bivsega zivota
Njima cemo ici
Ko zna (ah, nitko nista ne zna,
Krhko je znanje)
Mozda je pao trak istine u me,
A mozda su sanje.
Jos bi nam mogla desiti se ljubav,
Desiti - velim,
Ali ja ne znam da li da je zelim,
Ili ne zelim...
Post je objavljen 13.11.2006. u 08:51 sati.