Marketing
PRLJAVI VES
Gledajuci unatrag, mene je u Japanu istinski sokirala tek jedna jedina stvar.
Nisu to bili oni famozni high-tech WC-i koji rade na struju i na kojima su se vec mnogi zapadnjaci - obavljajuci nuzdu ustekani - pobojali za svoj zivot; niti je to bila cinjenica da nigdje nema koseva za smece, pa se iz grada obicno vratim s cekerom punim otpada koji moram istresti u vlastiti kos; a iz temelja me nije uzdrmala ni spoznaja da su ovdje cak i na Bozic svi ducani otvoreni, ukljucujuci i psece salone. Iako je ovo posljednje bilo opasno blizu.
Ono sto je mene doista ostavilo bez teksta, bila je cinjenica da u Japanu perilice rublja peru na hladnu vodu.
Kao pravu kucanicu, skamenilo me od uzasa.
Ako nemate nista protiv da pred vas iznesem sav svoj prljavi ves, reci cu vam i zasto.
Prica je vrlo jednostavna. Japanske perilice ne zagrijavaju vodu kao nase, niti su zamisljene tako da ih se moze prikljuciti na izvor tople vode. Uzimaju obicnu, najobicniju hladnu vodu iz vodovoda, onu istu kakvu nam je Bog podario treceg dana kad je stvarao svijet. Ljeti je to malo toplija voda, zimi ona ledena u koju ni prst ne biste umocili.
Shodno tome, japanske perilice nemaju regulatora temperature, onog velikog okruglog gumba kojim smo se svi voljeli igrati kao djeca i zbog cega su nas majke korile kad bi se poremetio program pranja. Perilice peru sve na istoj temperaturi, onoj iz vodovoda. Zaboravite 40 stupnjeva, 60, 90... sve ide doslovce u isti kos. U teoriji, to uopce ne zvuci lose, jer moguce je zajedno prati pamuk i vunu, sintetiku i lan, obicno i fino rublje. Nema skupljanja po duzini ni sirini ! Stovise, nije potrebno ni prati odvojeno - bijelo i sareno ide zajedno, boje se nece pomijesati. Jedino sto je donekle moguce regulirati, jest kolicina vode i deterdzenta koji treba usipati (specijalnog - za pranje na niskim temperaturama).
Japanske perilice i izgledaju drukcije od nasih: otvaraju se vertikalno i nemaju vratasca s prozorcicem u koji mozete virkati dok peru (evo Mamine omiljene plave majice ! evo Zekinog narancastog uha !). Naravno, vec samim tim djeluju pomalo dosadno, ali to im nije najveca mana. Kamo srece da jest !
Doista, za mene japanske perilice imaju jedan ozbiljan nedostatak.
Da za svaki slucaj pojasnim ono sto bi trebalo svima biti jasno kao bijeli dan: prljavo rublje ne mozete dobro oprati u hladnoj vodi.
Zasto bi inace izmislili perilice na toplu vodu ?!
Jos dok smo bili kupovali perilicu, imala sam neki neugodan osjecaj, kao da kupujem macka u vreci. Dobro smo pregledali cijelu trgovinu i uvjerili se da stvarno nema toplih perilica, da su cak i one najskuplje ‘cold wash’. Kud svi Japanci, tud i vasa Kucanica, i kupili mi perilicu sa zvucnim obecanjem u imenu TO-SHIBA:
I doista, nova je perilica sibala sve u sesnaest, ali rezultat pranja bio je prilicno prosjecan, da ne kazem bijedan. Nakon tih 30-40 minuta pranja (program pranja mnogo je kraci nego u konvencionalnih toplih perilica), rublje je iz stroja izlazilo napola oprano, da ne kazem jos prljavo. Rezultat je bio nesto bolji kad bih dodala neko sredstvo protiv mrlja, ali sve u svemu, novi stroj za pranje nije zasluzivao prolaznu ocjenu. Prljavi ves ostajao je prljav.
Ljutila sam se na perilicu, pozeljela survati je niz balkon na kojem krade Bogu dane.
Nije mi trebalo dugo da zakljucim da moja nova perilica, doduse, ne pere kako treba, ali ima svojih vrlina, primjerice razvijenu dugotrajnu memoriju (zadrzava neizbrisivo sjecanje na nedavni ukusni umak od spinata s vrhnjem na kosuljici nase Male; mrlju od sojinog umaka na najboljem stolnjaku), kao i kratkotrajnu memoriju (mrlje od umaka za spagete isceznule nakon drugog pranja, nakon mog upornog tretmana Vanishima i Blue Wonderima).
I sto drugo u takvoj situaciji preostaje svakoj kucanici s malo zdrave pameti, nego uzmi dobri stari sapun za ves i kantu vruce vode, pa peri, ribaj, cijedi sve sto je iole jace zamazano (lijek za svaki flek). Poslije takvog staromodnog ali efikasnog pretpranja, rublje u perilicu pa evo ga van cistog, napokon.
Mrlje na ogledalima, podovima i tepisima. Mrlje na uglacanim i sjajnim povrsinama. Mrlje na prozorima i staklima. Vrhunac uzasa: mrlje na odjeci.
Neugoda koja bi je obuzela kad bi primijetila mrlju nepoznata porijekla na novoj bluzi iz ormara. Blaga panika kad bi je docekale osusene mrlje od voca na novim svijetlim hlacama. Strava koja bi je spopala otkrivsi zaostalu mrlju na netom izglacanoj, svjeze opranoj kosulji !
Mrlje su kao nepozvani gosti: pojave se nenadano i cesto ih se tesko rijesiti. Stovise, ponekad odluce nikad vise ne otici, sto god mi poduzeli i kako god se trudili da ih otpravimo iz kuce.
Mrlje nas podsjecaju koliko smo nesavrseni i mi i svijet oko nas. A tko voli neprestano podsjecanje na svoju nesavrsenost ? Jedna mrlja kadra je pokvariti savrseni dojam prekrasne ljetne haljine, nove kravate, divnih bijelih hlaca koje tako lijepo stoje.
Mrlje su podmukle, jer posjeduju nevjerojatnu sposobnost kamufliranja. Mrlja smeta kad je usamljena, naoko prikrivena a vec sljedeci trenutak tako jasno vidljiva, cak toliko da ce neki manje obziran bliznji osjetiti neodoljivu potrebu da bezbrizno primijeti: ‘Imas tu neki flek’.
Kucanica je mrzila mrlje. Objavila im je konacni rat. A nova perilica nije joj se pokazala saveznicom u tom ratu...
Moje znanice nisu se mogle nacuditi.
Kad sam im spomenula da europske vesmasine peru na toplu vodu, ciknule su i od cuda gotovo pale u nesvijest. Oporavivsi se nekako nakon jos jedne jace kave, pocele su mi objasnjavati:
‘Ali rublje se strasno skuplja na visokim temperaturama ! Puno je bolje prati ga u hladnoj vodi !’
‘Japanske perilice vrlo su stedljive, trose malo vode i struje, jer peru krace !’
‘Koristim samo obican deterdzent !’
No, je li sve to doista istina ? Dakako, jasno je da u ‘klasicnim’ perilicama rublje treba sortirati prema otpornosti prema visokim temperaturama, sastavu tkanina itd., pa nece biti problema. Sto se ekonomicnosti tice, ako je i tocno da su japanske perilice toliko stedljive, onda japanski elektricni toaleti to sigurno nisu: u prosjecnom kucanstvu oni utrose oko 4 % ukupne elektricne energije i time su sesti najveci potrosac u stanu (nakon klima-uredjaja, hladionika, rasvjete, televizora i elektricnih tepiha). Utrosak vode jos im je veci: oko 28 % ukupne potrosnje vode u kucanstvu odlazi na elektricni WC (u prosjeku 8.5 litara prilikom jednog koristenja).
Drugim rijecima, ono sto u kucanstvu eventualno ustede perilice, te vrijedne pcelice-zujalice, ‘popapat’ ce rastrosni i luksuzni elektricni toaleti (featuring: grijano sjedalo, bidet, razne prskalice, miomirisi i negativni ioni, da navedem samo najosnovnije).
No, da ne skrecem s teme. Rekoh, zacudile se moje znanice sto se ja cudim, ali ni meni jos uvijek nije sve bilo sasvim jasno. Uz takve smijesne perilice, kako to da Japanci ipak uvijek budu tako uredni i cisti, u savrseno izglacanoj odjeci bez mrlja ?
Jednostavno, kazu moje znanice. Malo prljaviju odjecu one natrljaju sapunom i operu rucno, standardni postupak. Ili ako bas nikako ne ide, povjerit ce tu brigu obliznjoj kemijskoj cistionici, kojih (vidis, stvarno) ima na svakom uglu, skoro kao kod nas kafica, a cijene ciscenja smijesno su niske.
I tako smo konacno otkrili toplu vodu ! Japanske su perilice vrlo efikasne, pretpranje je doduse ljudski faktor, ali nitko se ne buni, najmanje same kucanice koje, izgleda, vole prati. Sto se ono bijeli u gori zelenoj i na svakom japanskom balkonu ? Plahte bijele kao snijezak na vrhu Fujija, na cast i diku svake dobre domacice, uz zadovoljan osmijeh kucne vladarice.
I zato je nemalo bilo moje iznenadjenje kad sam pred samo koji mjesec u lokalnoj robnoj kuci ugledala - ma jos jedno moje sokantno otkrice. Perilicu na toplu vodu, novu novcatu, ispod cekica ! Novi trend, po uzoru na perilice Made in Europe, sa slatkim malim prozorcicem i regulatorom temperature, i svim ostalim cudima. Doduse, cijena joj je jos negdje u nebesima, ali tako to obicno bude s novom tehnologijom, treba vremena da se narod navikne i prihvati novotariju.
Perilica Warm Wash
Tih istih dana dosta se brujalo o padu japanske stope nataliteta (trenutno 1.25). Da se nije neka mudra glava sjetila kako osvojiti srca buducih mladih majki koje se jos premisljaju bi li potpisale dozivotni ugovor cije stavke, izmedju ostalog, ukljucuju danonocnu brigu o umazanim pelenama, kosuljicama punim narancine kasice i pirea od mrkve ?...
Ili je stvar u tome da je doba samuraja i shoguna vec za nama.
Staro sito i korito, zakaj to, pokaj to ?
Stara baba, kak koraba dere jos, dere jos.
Post je objavljen 13.11.2006. u 03:40 sati.