Marketing
2. ŽNL 11. kolo: Nk Sloga Dugo Selo Lukačko - Nk Virovitica (0:2)
Početak utakmice bio je zakazan za 14 sati. Kiša je već otprije povremeno padala tako da se očekivao mokar i blatan teren. Nikola i ja došli smo nekoliko minuta prije početka utakmice. Ugodno smo se iznenadili kad smo tamo uz teren vidjeli mlade punkere (Matu, Čizmu, Flokija) i Abdiju, jer se nismo ništa dogovorili da ćemo ići na utakmicu. Nešto smo spomenuli prošli vikend kad smo igrali doma protiv Đurađa ali se nismo dogovorili. Izvjesili smo transparente, podmazali glasnice i zapjevali svoje navijačke. U rano nedjeljno popodne oko terena u Dugom Selu skupilo se stotinjak ljudi.
Kroz utakmice se iskristalizirao sastav, početna jedanaestorica koje trener već treće kolo ne mijenja. Danas je umjesto Graše branio Šona dok su u igri bili Mika, Vlado i Keki u obrani, Dina i Herc na bokovima, zatim Tole, Vaso (kapetan) i Mela u sredini, Wummy i Jure u napadu. Od početnog sučevog zvižduka naši ozbiljno pritišću protivničku ekipu. Obrana Sloge je dobra tako da uspjevaju otkloniti opasnosti, dok neki naši udarci odlaze tek malo pored gola. Jure je aktivan, puno se igra na njega i oko njega. Ipak njegovi udarci kao i udarci cijele momčadi Virovitice ne završavaju u mreži. Domaćini u takvoj igri ne mogu puno razmišljati o napadu iako su se predstavili u dobrom izdanju i uopće nisu loša momčad. U našem pritisku stvaraju se prigode iz slobodnih udaraca koje nam sudac dosuđuje nakon prekršaja domaćih nogometaša nad našima koje domaći nogometaši rade jer ne mogu zaustaviti naše napadače, ne mogu izdržati pritisak, nemaju izbora i moraju raditi prekršaje. Za razliku od Sloge, nogometaši Virovitice ako rade prekršaje rade ih na većoj udaljenosti od gola tako da su takvi slobodni udarci uglavnom bezopasni za razliku od naših slobodnih sa ruba šesnaesterca. Nevjerojatno je kako lopte frcaju tik pored gola golmana Sloge.
Razni naši igrači pokušavaju, uglavnom napadači Wummy i Jure ali pogotka u mreži domaćih nema. Ipak vidljivo je da su nogometaši Virovitice raspoloženi za igru pa ako netko od njih i ima loš dan, svejedno je njegov loš dan bolji od dobrog dana nekog drugog igrača. U prvom poluvremenu tek jedna prava prilika domaćih nogometaša. Naš obrambeni igrač je pogriješio i promašio loptu tako da je došla ravno do protivničkog napadača koji se našao jedan na jedan sa Šonom ali nije uspio postići gol. Po kiši završava prvo poluvrijeme rezultatom 0:0. Mi smo solidno navijali prvo poluvrijeme dok je drugo bilo bolje i po pitanju navijanja i po pitanju rezultata.
U drugom poluvremenu Virovitica pojačava pritisak prema protivničkom golu. Sudac ne dosuđuje opravdani jedanaesterac nad Wummyjem. Jure ima priliku ali lopta zamalo neće u gol. Naši udarci izvana završavaju u gustom bloku domaćih obrambenih igrača. Akcije Sloge zaustavljaju naši obrambeni igrači na koje ponekad grubo i nesportski reagiraju napadači domaćih.
Kako utakmica odmiče nervoza sve više raste. Atmosfera se usijava na terenu i u gledalištu. Lude Babe naravno navijaju. Uz pjevanje imena kluba na razne načine i u raznim melodijama, dozivamo ime igrača na što se igrač odaziva što biva popraćeno našim pljeskom. Pokušavamo na licu mjesta sklepati neke nove pjesme što nam polovično uspjeva. Naše navijanje probudilo je i domaće koji su bili nedaleko od nas pa i oni povremeno navijaju za svoje: "Sloga! Sloga!".
Wummy po drugi put biva fauliran u protivničkom šasnaestercu, ovaj put u sendviču između dva igrača i sudac se oglašava i dosuđuje jedanaesterac za Viroviticu. Izvođač je Mela koji je poslao golmana u jednu stranu, loptu u drugu ali ipak malo previše tako da je prizemna lopta promašila gol za dvadesetak centimetara. Promašeni jedanaesterac Virovitice kao da je dao vjetar u leđa ekipi Sloge koja pokušava snažnije pritisnuti na naš gol. Mi pjevamo: "Hoćemo Pobjedu!". Jedan nalet igrača Sloge prekršajem nekoliko metara izvan ruba kaznenog prostora zaustavlja Vlado nakon čega iskri između igrača. Naš kapetan Vaso je u takvim situacijama uvijek iskusan, na mjestu događaja, i smiruje naše obrambene igrače da ne odgovaraju na provokacije.
Igrala se šezdeset i neka minuta kada smo poveli 1:0. Fantastičan gol Wummyja koji je polu-visoku loptu iza leđa petom prebacio sebi u for, tim potezom prešao obrambenog igrača i snažnim udarcem pospremio loptu u mrežu. Odličan gol ravan onima iz liga petice. Oduševljenje među Ludim Babama koje prvo pjevaju: "Obrovac Ivan!", a zatim: "Obrovac Ivan! Jedan je Obrovac Ivan!", i na kraju :"Wummy majstore, Lude Babe vole te!".
Nedugo poslije našeg vodstva jedan domaći igrač dobiva izravan crveni karton, pretpostavljam zato što je nešto gadno rekao sucu. Sudac Šajatović, inače policajac po zanimanju, pretrpio je dosta vrijeđanja sa strane domaće publike. Od navijanja grla su nam se osušila pa smo nas nekoliko otišli po piva koja su se prodavala u blizini i za to vrijeme postigli smo drugi gol. Strijelac je opet bio Wummy koji je primio loptu koju mu je asistirao Mela i snažnim udarcem zatresao mrežu. Ni pri rezultatu 2:0 domaći igrači se ne predaju već nošeni podrškom gledatelja žele postići pogodak.
Naši obavljaju izmjene tako da ulazi Beni koji zauzima mjesto u napadu i obrzo se nalazi u prilici ali njegov udarac zaustavlja prečka, Gric ulazi na poziciju lijevog bočnog, Slađo zauzima mjesto u sredini terena. Nastavljaju sijevati iskre iz nekih domaćih igrača i gledatelja tako da u jednoj prilici kada je domaći igrač izvodio aut uz aut liniju blizu nas navijača napravio je "cim" kao da će jednog od nas loptom pogoditi u glavu. Gledatelji prijete sucu i pokušavaju osokoliti svoje. Sloga uspijeva napraviti mini pritisak ali naš obrambeni bedem je prečvrst, a golman Šona siguran u intervencijama tako da je naša mreža do kraja utakmice ostala netaknuta. Sa zadnjim sučevim zviždukom kreće slavlje naših igrača i trenera koji dolaze do nas i pozdravljaju nas. Tražimo ih da nam bace dresove ali ne mogu jer su im jedini i poslije će im faliti, ali budemo s vremenom nešto smislili da i mi dobijemo dresove kluba.
Poslije utakmice smo se vratili na Borac. Šona nas je pozvao na mali nogomet pa smo otišli tamo, dok su naši igrači bili na fešti u domu oružanih snaga povodom završetka sezone koju je pripremio predsjednik Romić. Tamo je trebala biti i momčad Virovitice 1, kao i vjerojatno momčad Bratstva iz Gornjeg Bazija. Naši igrači su nas zvali da pođemo s njima ali ostali smo neko vrijeme na Borcu pa smo poslije otišli do školske dvorane na mali nogomet. Igrala je ekipa Virovitice protiv ekipe iz Požege utakmicu druge hrvatske malo nogometne lige. Virovitica je uvjerljivo izgubila premda je povela 2:0, ali je uspjela do poluvremena gubiti 3:2. Na kraju je završilo mislim 11:6. Bilo je zanimljivo gledati mali nogomet za promjenu. Naš Jure Duvnjak je također igrao za ekipu MNK Virovitice i zabio drugi gol. Poznati su nam igrači i dobro igraju ali ipak je to druga hrvatska liga pa nije čudo što su u prva tri kola upisali tri poraza.
Post je objavljen 12.11.2006. u 22:45 sati.