Marketing
MASKENBAL
Dugo već vremena razmišljam o tome kako svi mi zapravo nosimo neke maske... Skrivamo se, skrivamo ono "pravo ja"... Bojimo se... Još kako se bojimo... Bojimo se da će netko vidjeti preko naše maske, spoznati nas i prezreti...
Nosimo te maske... Jer znamo da ih svi nose... Krabulje na maskenbalu...
Nitko više nije svoj, svi ponekad glume... Tako dobro igraju svoje uloge da se i ne zapitamo je li osoba pred nama stvarna... Ili smo susreli još jednu masku... Ispod koje se duboko ispod tisuću slojeva krije prava osoba...
Plešemo svoj ples na tom sjajnom maskenbalu... Nikomu ne odajemo svoj pravi lik... Jer lakše je pretvarati se, lakše je odglumiti nego pokazati vlastite osjećaje...
Nekad mi se smuči od toga... Jer znam da i ja nosim svoje maske... Usamljenica. Čudakinja. Gimnazijalka. Nečija kći, nečija sestra, nečija prijateljica, nečija cura... Da, jesam sve to... Ali ponekad se skrivam... Krijem ono u dubini sebe... Svakog dana...
Izigravam jakost, hrabrost, hladnoću...
Nosim svoju krabulju... I još je zavijam velom šutnje da se još više zamuti pogled na mene... Oči me uvijek odaju... Zbog toga ih krijem... Jer kad bi netko pogledao u njihovu dubinu... Vidio bi me...
Toliko puta više ne mogu... Držati osmjeh na licu, a zapravo u sebi plakati... Biti neustrašiva kad se previše stvari bojim... Biti pametna kad znam da je previše stvari koje ne znam...
No trudim se ne lagati...
Ne mogu glumiti da volim nešto što ne volim... Ne mogu mijenjati svoja mišljenja i uvjerenja samo zato što netko misli ili vjeruje u nešto upravo obrnuto...
Ali skrivam se... Još uvijek...
I iza svoje maske svjesna sam maska drugih... Nitko nije onakav kakvim se predstavlja ili čini... Negdje u dubini postoji neka druga osoba...
Ali više ne mogu nositi svoju masku... Ne mogu je više nositi u svijet... A preslaba sam da pravu sebe pokažem svijetu...
Ovo sam ja... Marioneta svog srca... Osoba koja se boji života i koju ljudi zbunjuju... Izgubljena duša još uvijek ranjena od života... Ali ujedno i sanjarka sa svojim šarenim svjetovima... Idealistica...
Već nekoliko mjeseci ovdje vam dajem svoju dušu upletenu u riječi koje ispisujem... Dajem vam pravu mene... Bez maski. I da, osjećam se ranjivo...
Ali ujedno, zbog svega ovog ne osjećam se više kao samo još jedna krabulja na ovom šarenom maskenbalu...
Post je objavljen 12.11.2006. u 22:38 sati.