Jasno da se ne sjećate priće iz mog prvog bloga o živini koja me okružuje. Obećao sam pisati još i o svojoj ljubimici na četiri noge, ali danas mi se to neda. Sada samo da vas izvjestim da je onaj zlatni šaran okrenuo trbuh prema gore. Ja mislim da je to od debljine dobio infarkt. Trabao sam mu povremeno u vodu staviti i Irumed, malo Olicarda, pa bi vjerojatno još nemušto mahao repnom perajom. Prvi šaran, kad je doživio tu sudbinu prije nekoliko godina, završio je kod sudjedinih mačaka. Kako smo se mi u Metropoli modernizirali, a usput smo i isfinancirali pročistać otpadnih voda, rekoh neka moj šaran završi u tom, ja bih ga nazvao vodenom krematoriju. Koliko poznajem tehnologiju pročišćavanja, talog se može korisno iskoristiti, možda kao prirodno gnojivo. E, pa neka sretno plovi, a od njegovih kostiju gnojit će se vjerojatno poriluk.
Post je objavljen 12.11.2006. u 17:39 sati.