Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/malaloknica

Marketing

....malo misli....

Svi mi imamo svog andjela i niko nije sam...
Jer upravo u ovom trenutku dok čitaš ove riječi:

Netko je vrlo ponosan na tebe,
Netko misli na tebe,
Netko se brine za tebe,
Nekome nedostaješ,
Netko želi razgovarati s tobom,
Netko želi da nemaš problema,

Netko ti je zahvalan za pomoć,
Netko te želi držati za ruku,
Netko ti želi da bude sve dobro,
Netko želi da si sretan,
Netko želi da ga pronađeš,
Netko ti želi pokloniti nešto,
Netko vjeruje da si ti njegov poklon,
Netko te voli,
Netko se divi tvojoj snazi,
Netko misli na tebe i smješka ti se,
Nekome je potrebno tvoje rame i prijateljstvo!!!
Nisi sama!!!
Uzeto sa Leoninog bloga....

Samo kad bi htio,
još bi znao,
još bi smio,
potrčati mi u zagrljaj
i moliti za oproštaj.

Jer, nitko za povratak nije
preumoran, preponosan,
jer nitko ne može sam do sreće,
a ni sreća nikog samog neće.

Samo kad bih htjela,
samo kad bih znala
da i ti patiš,
potrčala bih ti u zagrljaj
i molila te da se vratiš....

*****************************
Sjedili smo zagrljeni na klupi,
moja glava na tvom ramenu.
Još od prvog trenutka
kad smo se upoznali
u našim se srcima budila ljubav.
Svima je bilo jasno
da smo se zaljubili,
a samo smo se mi
bojali priznati svoje osjecaje.
Razumjeli smo se i bez rijeci,
znali smo što onaj drugi misli.
Ali oboje smo se bojali
uciniti onaj prvi korak
koji bi prešao granicu
izmedu prijateljstva i ljubavi.
Jednog si se dana
ipak odvažio i zagrlio me,
a ja sam naslonila glavu na tvoje rame.
Bio je to najljepši trenutak u mom životu,
bila sam najsretnija žena na svijetu.
Da sam barem mogla
zaustaviti vrijeme u tom trenutku,
da taj trenutak traje zauvijek.
U jednom trenu su se
raspršili svi moji snovi,
sva nadanja,
sve se pretvorilo u prah i pepeo,
kao da nikad niceg nije ni bilo.
Tog je dana propao moj život
i otada nemam razloga
zašto bih se veselila.
U moj se život uvukla tuga
i ne znam kako
da krenem dalje bez tebe,
bez tvog osmjeha.
Bio si moja jedina ljubav,
jedino sam se sa tobom
osjecala sigurnom i voljenom.
Ne znam kako da te zaboravim,
ljudi govore da vrijeme sve lijeci,
ali ne znam koliko u još godina
morati da pricekam da te prebolim.
Misliš li i ti ponekad na mene?
Jel' ti žao što smo se rastali?
I sad dok se sjecam onih dana
kad smo bili sretni zajedno,
jedna mi je suza kapnula na dlan...




SUZE NISU LIJEK
Sjedim sama i razmišljam..
razmišljam kuda sve ovo vodi
ali znam da mene nece odvesti nikud...
jer ovo me uništilo, uništilo dokraja,
ti si me uništio..
i nisam više sposobna ni razmišljati o tebi,
a kad mi nešto kažeš ne cujem te..
kao da si odjednom nestao iz mog života
i više te ne primjecujem.. nema te...
ali da je bar tako..
jer varam samu sebe kad kažem da mi ne znaciš ništa
jer da je to istina ne bi se osjecala ovako..
ovako jadno.. a to je samo zato što nema tebe.
i ne mogu ti opisati koliko te mrzim!
ali ta prokleta ljubav ubija mržnju
i zato mrzim i ljubav i mrzim tebe!
ali suze nisu lijek, zato ne placem.. pogotovo ne zbog tebe..
ali place mi se, znaš?
i ne želim više glumiti da mi nisi sve
jer dobro znaš da sam te voljela, a ljubav se ne zaboravlja tako brzo..
i kako cu te uopce zaboraviti? kako?? ne znam..
ali suze nisu lijek..
i iako bi te zagrlila cvrsto kad mi kažeš da ti je žao i da me voliš,
moj jeb*ni ponos mi to ne dopušta.
znam da ti je žao, ali ne opraštam lako..
zato molim te odlazi! jer samo me muciš.. prekasno je ..
i pravit cu se i dalje da te zaboravljam, nadam se da cu jednog dana uspjeti.
ali srce zna tajnu koju ti nikad neceš saznati... volim te!



SPREMNA OPROSTITI

Sjedim u sobi i ljudi su oko mene
ali ja ih ne cujem,
ja cujem samo tvoj glas koji me doziva.
Trudim se da ga ne slušam
jer previše si me povrijedio
onoga dana kada si gledajuci me u oci lagao,
a zatim se okrenuo i otišao.
Ali ja sam spremna oprostiti
iako znam da ce ponovno biti isto,
spremna sam oprostiti
jer još uvijek te volim!




NE

Pitao si me volim li te,
a ja sam rekla ne.
Bojala sam se da ceš otici
kada bi znao istinu.
Sada znam da sam pogriješila.
Volio si me no nisi to pokazao,
bila sam netko za tebe.
Slomila sam ti srce
i lila suze zbog tebe,
jer izgubila sam onog
tko mi je mogao dati sve
i to zbog jedne glupe rijeci:
"NE!!!"



ZASTO?

Zasto mi govorite da ste ga vidjeli?
Kad pocinjem polako da ga zaboravljam?!
Zasto me pitate «dali ga još uvijek voliš?»
Sada kada ni sama ne znam odgovor???
Da li mi morate govoriti o njegovoj sreci?
Sad dok, mi je lice još vlazno od suza…
Da li me morate podsjecati na njega sad?!
KAD JE SVEMU TAKO BRZO DOSAO KRAJ???









Ostavljamo one koji nas vole zbog onih koje mi volimo,
a ne pitamo se hoćemo li povrijediti one koji nas vole
i hoće li nas voljeti oni koje mi volimo....


Ostavi onome koji voli ono što voli,
jer ako mu kažeš da ostavi ono što voli,
on će i dalje voljeti ono što voli,
a tebe će mrziti....


Biti zaljubljen ne znači nužno i voljeti.
Biti zaljubljen je određeno stanje;voljeti je čin.
Stanje podnosimo.za čin se odlučujemo...


Bolje izgubiti trenutak u životu
nego život u trenutku...


Nikad nemoj odlaziti ako imaš razloga ostati.
Znamo što jesmo,a ne znamo što možemo biti....


Post je objavljen 12.11.2006. u 17:26 sati.