Bio je to jedan običan jesenji dan, tmuran i prohladan,sve je nekako bilo monotono. Tog prokletog dana sam upoznao i Danijela Tadića, koji se tada nije činio kao pokvarena i loša osoba! Bili smo na kavi i klasično....upoznavanje...bla bla i tak. Predstavlja se kao student medicine, čovjek kojeg svašta zanima u životu, abiciozo...bla bla.
Svidjelo mi se kod njega to što je bio jako smiren, pogotovo kada priča, imao je takav ton da ga je bilo lijepo slušat.
Tjekom nekog vremena, mi smo se počeli sve češće viđati, provodit vrijeme skupa i bilo mi je ugodno. S vremenom su se počeli kod mene razvijat neki lijepi osjećaji prema njemu, a kako je i on pokazivao...tj. glumio....činilo se da i on osjeća isto! Tako smo se mi počeli svakodnevno viđati i imali smo kao neku neformalnu vezicu, ništa preozbiljno. Tom čovjeku sam se podpuno otvorio i posvetio, sve sam mu govorio o sebi, znao je dosta detalja o mom životu. Istio tako i on je meni sve pričao o sebi , samo neznam koliko je sve to istinito, vjerovatno je i tu većinu lagao. Uglavnom.......on je skužio da sam mu predan i lagano je počeo manipulaciju samnom....što ja to tada nisam doživljavao tako. Bilo je tu raznog materijalnog iskorištavanja s njegove strane, ali to nisam osjetio jer su to tada bile sitnice za mene koje sam si mogao novčano priuštiti......nisam to osjetio kao nikakav teret.
I tako je naše druženje trajalo već oko tri mjeseca, kada mi je jedan dan došao na vrata.....sav smrznut...mokar.....snijeg je imao još na ramenima, sav jadan! Ušao je unutra...sjeo, i počeo plakati! Nije mi bilo jasno što se događa, što mu se dogodilo. Smirujem ga ja i pitam ga šta mu je, šta se dogodilo. I plačući, govori mi on kako sutra mora platit stanarinu inače će morat letit van. A roditelji iz Švicarske mu tek za sedam dana mogu poslat lovu.
Govorim mu ja...šta koji kurac plače, mislio sam da je nešto gore. i govorim mu....rješit ćemo to, nebrini se. I onda on mene konačno pita mogu li mu posudit lovu za tih par dana dok on nedobije od staraca. I naravno, s obzirom da sam mu podpuno vjerovao i nisam ni najmanje sumnjao da je to sve njegova gluma i blamaža,govorim mu da nema problema. Traži on 1500 kn! I ja mu dajem 1750 kn koliko sam tad imao u novčaniku i govorim mu....tih 250 kn više nek imaš dok ti nestigne lova. I on naravno sretan i zahvalan smiruje se i ubrzo odlazi doma.
Od tog dana kad je otišao s lovom, gubi se Danijelov trag. Nema više Danijela, nema više ''frenda'' , više ni mobitel neradi,netragom nestao.Tako sam bio bijesan i ljut, kad sam svatio da je svo to vrijeme, sva tri mjeseca svakodnevnog druženja...da su bili ništa, njemu samo dio njegove igre kojom se financira.
Bio sam tako povrijeđen jer sam se osjećao izdanim, i jer sam osjetio da je tih bijednih 1750 kn bilo oteto! A još više sam bio ljut na to što ga nisam skužio, što nisam provalio njegovu igru. Ali poslije sam saznao da sam jedan u nizu koje je na taj način sjebao, jednostavno, dobar je glumac.
Odlučio sam mu se osvetit, i uz pomoć mog frenda, napravio sam letke s njegovom fotkom, i naravno ukrasio ga s odvratnim tekstom i podjelio ga u sve sandučiće u zgradi u kojoj je on živio. U tom stanu na Srednjacima živio je s još dva tipa, koji su ga u to vrijeme kad sam ga tražio štitili...lažući da je odselio od njih. Tad sam im svetrojici s tim letcima zadao jebene probleme, da su zbog pritiska drugih stanara iz zgrade i srama otišli svi iz stana. Bili su osramoćeni totalno.
Naravno...iako je prošlo skoro dvije godine od toga.....tu ni blizu nije kraj mojoj osveti. Nedavno....sasvim slučajno sam mu ušao u trag, i pripremao sam mu jako gadno iznenađenje, ali u zadnji tren je on saznao za sve to....zahvaljujući opet jednom jadniku za kojeg sam mislio da mi je frend. Usput, odjebao sam i njega iz svog života.
Nisam imao više vremena da djelujem dalje jer sam se vratio doma, bio sam tu u ZG petnaestak dana, ali, kao što sam rekao ......život je pred nama.
Čujem da je otišao u Švicarsku prije par dana. Neka, jedno smeće manje u državi.
Danijel, ako ovo ikad pročitaš, znaj da te nisam zaboravio i da ću te iznenadit kad tad.......pa čak i onda kad ti mene totalno zaboraviš. Tad će i biti najslađe dati ti što si zaslužio! :-))
Post je objavljen 12.11.2006. u 17:17 sati.