Zašto uopće pisati postove i odašiljati ih u svemir? Zašto izvrtati svoju utrobu i podastirati svoja crijeva pred tuđe noge? Zašto izdati sliku o idealnoj ženi koju strpljivo oblikujem i lickam već dugo godina?
Umjetnost radi umjetnosti - sama sebi dovoljna. Ne želim nikome pričati o "prljavim" mislima, želim ih pokazati svima, ali sakrivenog lica.
Moja je "umjetnost" pljuvačka i prosta. To je samo žuč koju prosipam čim otvorim usta i zato je ovo vid samoiscjeljenja, samoprimjena psihoanalize, besramna ispovjed i počinjen "zločin misli".
Da bih poštedjela svoje najbliže od strašnoga gnjeva koji me guši i kojeg moram ga izbaciti pod svaku cijenu, otvorila sam ovaj TAJNI blog i ovaj puta nikome, baš nikome ne želim reći za njega. Na njega se mogu namjeriti samo blogeri-lutalice, zalutali istrašivači mreže
Moje je štivo: Kamov, Borivoj Radaković, Ferić, Rudanica... i želim da se njihov rukopis vidi. Psovka i tjelesnost u svim njenim, nama tako teško prihvatljivim, oblicima...
Pisati da bi se pisalo!
Post je objavljen 12.11.2006. u 16:26 sati.