Marketing
Waitin' for some time
Imam osjecaj da su prosli mjeseci,pa i godine, a u biti nije proslo ni dva tjedna. U jednu ruku osjecam da sam napravila korak naprijed,a u drugu da sam napravila korak nazad. Mislim da mi je ovaj izlet u petak kad sam bila u Zg-u jako pomogo da zaboravim na sve i da se zabavim bar na jedan dan. Radili smo stalu u busu, shoppingirale smo po Zg-u, klizati na zalost nisamo uspjele. Drago mi je da sam vidjela Marka. Bar njega mi je drago uvijek vidjeti i ama bas svaki put kad dodjem u Zg ili on u Pulu se vidimo. Jako puno mi znaci nase prijateljstvo. Znamo se vec 3 godine, kad je to prije proletilo. Bilo mi ga je zao sto je cijelo popodne potrosio s nama,a mi smo jurcale po ducanima i smijale se ko ludjakinje. Iako me uvjerava da mu nije bio bed nego zadovoljstvo ne vjerujem mu. Kojem decku moze biti zadovoljstvo obilazak ducana sa sedam cura koje te vozaju od tu do tamo? Brijem ni jednom.
I jucer sam malo opustila misli jer sam radila tako da nisam bas imala vremena razmisljati,a navecer sam izasla (bez obzira na to sto sam radila do 11!) zbog Martine koja je slavila rodjendan. Vrhunac zabave je bio zavaliti se u ‘fotelje’ i gledati kratke smijesne filmice. Vao! Jos smo bile na nekom rokerskom mjestu di sam se osjecala kao crna ovca…sta ja radim za frendice!
Do malo prije sam gledala neki film. Nisam,stvarno nisam tip osobe koji ce se rasplakati uz neki film jer mi je to ubiti oduvijek bilo smijesno,ali u zadnje vrijeme sam nekako vise osjetljiva,pa me to malo rastuzi…smrc,smrc! I primjetila sam da boje jako utjecu na raspolozenje. Kad sam u depresiji i opcenito ae,bok uvijek se oblacim u crno,sivo,tamonoplavo,maslinasto..ne mogu staviti neke svjetle boje. Nesto me koci da uzmem bijelu majicu kad otvorim ormar i bitam sta cu obuci. Cudno,mozda i glupo,ali kod mene je to tako. O,boze,o cemu ja pricam! Zabrijala sam,znam! Nista cudno,ali….
Ne znam zasto,al me ponekad full hvata paranoja da cu vidjeti ili jednog ili drugog negdje. Mislim,da se urazumimo,nije meni problem sresti ih,ali to mi samo otezava situaciju i postajem svjesna da sam jos uvijek na pocetku i da nisam ni najmanje napredovala,a ovako se mozda bar mogu zavaravati. Znam da za sve treba vremena,ali kod mene to traje jako dugo obicno. Sjecam se kad sam bila ludo zaljubljena u jednog decka koji je izgledao presavrseno,bas onako kakvog sam ja zamisljala savrsenstvo i bila sam s njim,al je on na zalost bio samo praznoglavi ljepotan koji je svirao bubnjeve i napisao pjesmu za mene. Prekid me jako bolio. Obicno kad ja prekinem s nekim budem jos vise u kurcu nego kad meni netko da nogu jer onda znam razlog zbog kojeg cu i dalje patiti i biti nesretna. Punih godinu dana ja sam bila slomljena,al sam se uspjela oporaviti nekako. Nakon njega sam obecala samoj sebi da se vise nikad necu zaljubiti u nekog ili bar ne u krivog. Na moju (ne)srecu nije mi uspjelo. Tako da sam sad opet u istoj situaciji,samo sto me sad jos i vise boli. Ne zelim si vise nista obecavati. Zelim se oporaviti u sto kracem vremenu i vratiti osmijeh na lice.
Post je objavljen 12.11.2006. u 15:46 sati.