Pregled posta

Instant nirvana

Lebdio je u svom svemirskom brodu. Nakon što ga je njegova piratska ekipa spasila iz planeta zatvora osječao je olakšanje. Nije više bilo rada u dubokim rudnicima prepunim radioaktivnog zračenja. Sjetio se one gadne izrasline na trbuhu koja je nastala kao posljedica te nezdrave klime.
«Živjela tehnika.» njegove misli su se odnosile na automatskog doktora koji mu je organizam pročistio od radijacije. Mnogi njegovi sudruzi na planetu zatvoru nisu bili te sreće. Umirali su u agoniji sa dvije glave, prepuni rana i dodatnih zakržljalih udova. Gadna slika. Sav se naježio kada se sjetio te situacije.
A tek stalno čuvanje leđa od polusvjesnih mutanata koji su se prilagodili atmosferi planeta. Sjetio se bjega iz zatvora kada su ga mutanti ganjali po staklenoj planini. Divljli mnogoglavi trometraši sa nazubljenim kopljima krvavih očnjaka po svaku cijenu su htjeli pojesti Rostova, gusarskog kapetana i trojicu njegovih drugova i drugarica Lepog Mikija, Janju i Mantasa. Skrili su im se u jednoj pećini. Donekle su bili sigurni, bar preko noći. Ipak , vjerovao je da će preživjeti jer su se približili mjestu sastanka sa svemirkim brodom.
«Još samo dva kilometra.» mislio je i jačao svoju volju. Uvijek je sebe držao za pobjednika, zato ga je pogodilo to što su ga uhvatili i spičili u zatvor. Čistio je prastaru sačmaricu koju je oteo čuvaru rudnika. Imao je samo dva metka na deset zlih mutanata. Lepi Miki se tresao od straha, dok ga je Mantas tješio. Janja je bila bijesna na njih dvoje: «Kako možete cviliti dok su nam one beštije za petama.» izdere se na njih tako da joj je svaka žila na mršavom tijelu iskočila. Rostov je pogledom na Janju pokušao odmaknuti bed misli i odmoriti se od monotonog ćišćenja puške.
«Janja, dođi do mene, pusti ih nek se tješe:»
«Jebi se ti Rostove, ista si pičkica kao i oni.»
«Ja?» nije se nadao takvoj reakciji Janje
«Da ti budalo. Uostalom daj mi tu pušku jer u rukama vas troje kukavica ona ničemu ne služi.» Janja mu otme pušku
«Čekaj nije očišćena.» zadere se Rostov, a Janja zbunjeno pogne glavu tako da se od njene duge plave kose uopće nije mogla vidjeti.
Rostov uzme nazad pušku od Jjanje: «Koja si ti ludača! I daj sveži si tu kosu, samo ti smeta pri bijegu. Totalno mi nije jasno zašto se u onom šugavom zatvoru muškarci moraju šišati na čelavo, a žene moraju puštati kosu...Kakva glupost.» sjedne Rostov do vatre i nastavi čistiti pušku, a Janja počne urlati na njega: «Ma o čemu ti idijote! O kosi, a pogledaj ovaj rep što mi raste!» pokaže na izraslinu dugačku pol metra iznad svog dupeta.
«Mislim da je to baš seksi, pogotovo u odnosu na Mantasovo tridesetprsno stopalo.»
Janja pogleda Mantasa i nakon tri godine što je na ovom zatvorskom planetu umre od smijeha. Kako Mantas na to svoje stopalo nije mogao staviti nikakav komad obuće svo mu je bilo krvavo i gnojno.
«Aaaaa...stvarno,vidi to...aaa.» Rostov se isto počeo smijati
«A tek ova majušna druga glava što Mikiju raste s ramena!»
«Je ludnica Rostove! Mala kopija njegove glave, samo što ta glavica ima jedno oko. Mali kiklop, ahaha!»
Lepi Miki i Mantas su se od srama povukli dalje od vatre u spilji. Rostov prestane čistiti pušku i zagrli Janju.
«Vidi što sam ukrao čuvarima.» Vadi srebrni kristal iz svog poderanog kombinezona, koji je nkada bio sive boje, a sad je prekriven flourescentnim mrljama, flekama koje radioaktivna prašina ovog planeta ostavlja.
Janja razgorači oči i progovori: «Instant Nirvana....Ne mogu vjerovati...Daj mi.»
«Ahhh...polako, polako.» uzme jedan kamen sa poda i razlomi kristal. Uzme nekoliko komadića i da ih Janji. Druge sam proguta. Nekoliko trenutaka poslije počelo je. Rostov i Janja su se nalazili u apsolutu. Svaka radnja koju su učinili u životu imala je svoj smisao. Bila im je jasna cijela arhitektura svemira, jer su bili jedno s Bogom.
Droga Instant nirvana je bila prvi znanstveni dokaz postojanja Boga. Više za nirvanu nije bilo potrebno pročišćavati si karmu kroz razne reinkarnacije. Znanstvenici zaposleni od strane piratske privremene autonomne zone su proizveli tu drogu. Fora je u tome što nsu je izmislili čisto iz svoje zabave. Jedini problem kod instant nirvane bio je taj što bi bivanje u apsolutu trajalo oko pola sata. Tako, nakon što su Lepi i Mantas pola sata gledali ukočena tijela Janje i Rostova s osmjehom na licu, mogli su vidjeti kako se uz grčenje njih dvoje bude.
«Ah, sranje...Nikada se neću naviči na ovo.» promumlja Rostov.
Janja počne vrištati.
Naime, nus pojave instant nirvane su bile velika tuga za gubitkom osječaja savršenstva i blaženstva, stoga bi ljudi postajali ili sve depresivniji ili sve agresivniji, jer im je sve išlo na živce. Normalni život im je bio beznačajan budući da su spoznali apsolut.
Janja je bila konzument instant nirvane s dugim stažom. Bila je jedna od onih koji su poslje djelovanja živčani i razdražljivi. Ovo joj je bila prva Instant nirvana od kada je bila u zatvoru. Kada je vidjela Lepog i Mantasa toliko su joj se zgadili da je uzela sačmaricu i stresla im zadnja dva metka ravno u glavu.
«Bum...Pljas» komadići lubanje svuda po zidovima spilje.
Rostov je bio skvrčen u kutu i mumljao: «Janjo šta si napravila, sada nikada nečemo pobjeći, to nam je bila zadnja municija.»
«Ajde Rostove šta si tako depresivan, ideš mi na živce. Kada bi imala još jedan metak i tebi bi ga ispalila u glavu. Zato šuti jer ću te prebiti.» izdere se na njega. Njezino gumenasto lice poprivilo je gotovo demonski izraz. Rostov je pogleda i kaže:
«Još moram tebe, luđakinju, voditi.» onako bezvoljan nekako dođe do Janje koja je stezala sačmaricu u rukama. Da je imala još metaka vjerojatno bi i upucala Rostova, ali eto...Umjesto toga Rostov je zavali šakom u glavu, na što se Janja sruši na pod i ostane bez svijesti.
Rostova je u toj postnirvaničnoj depresiji Janja svojom nervozom toliko izbedirala da je odlučio pobjeći s planete bez nje. Ipak Janja mu sviđala, a on nije jebao već tri godine koliko je na ovom planetu zatvoru. Naime, svi zatvorenici su dobivali blokatore spolovila kako ne bi dolazilo do masovnih silovanja. Osim toga ovim načinom je vlast željela smanjiti stopu kriminala time što bi se potencijalni kriminalci prestrašili zatvora jer neće imati seksa tjekom odsluživanja kazne, ali dogodilo se suprotno. Svi oni koji su izbjegavali zatvor zbog straha da ne budu silovani, sada su bez straha vršili zločine. Mislili su «Pa malo nejebice neće štetiti». Ipak oni koji su poslani na planete rudnike uglavnom ne bi odslužili svoju kazne jer bi svi u roku od desetak godina poumirali od radioaktivnog trovanja. Na planete rudnike su slani samo oni koji su dobili preko petnaest godina zatvora. Rostov je bio traženi svemirski pirat, te je dobio zbog svih ukupnih zločina koji su uključivali razbojstva, ubojstva, uništavanje imovine četrdeset godina zatvora.
Ipak kao veliki pirat bio je utjecajan i nije želio si dozvoliti smrt u zatvoru. Godine iskustva su ga podučile kako treba potplatiti čuvare. Preko njih je počeo kontaktirati sa svojim podređenima i organizirati si bijeg. Lepi i Mantas su bili stari članovi njegove posade, ali su zbog svog osmogodišnjeg boravka u zatvoru totalno propali. Bili su sjene nekadašnjih snagatora. Janja je pak bila totalni ovisnik o instant nirvani koja je zbog svojih hiper nervoznih stanja nakon konzumacije droge ubila svog dečka. Dobila je dvadesetpet godina. Rostovu je bila zgodna i pozvao ju je na bijeg da bi je mogao pojebati na svom svemirskom brodu nakon što im maknu blokatore spolovila.
«Ali jebeš ti seks kada je ova opićena sto na sat.»misli Rostov izlazeći iz spilje zaputivši se prema mjestu sastanka sa svemirskim brodom.
«Ta bi me ubila nakon neke instant nirvane. To mi nije potrebno. Ja jesam veseljak, ali kul, miran. Možda bi se s nirvane trebao prebaciti na ganju?»
Tako razmišljajući o Janji, nirvani i ganji, stigao je do svog svemirskog broda koji je svojim srebrnim svjetlima obasjavao suhi kamenu dolinu okruženu staklenim planinama. Ovaj rudnik planeta bio je gotovo bez vegetacije. Žitelji mutanti su uglavnom preživljavali jedući odbjegle zatvroenike i sami sebe. Međutim Rostov im je s lakočom pobjegao. Bježao je on i opasnijim stvorenjima nego što su ovi groteskni stvorovi s deset glava i dvadeste ruku. Jebeno su ružni, ali nespretni. «Ološ.» zaključi Rostov.
Kraj svemirskog broda čekao ga je njegov pomočnik Roberto.
«Si živ Rostove!» krene Roberto prema njemu i zagrli ga. Sve je škripalo od kože Robertova svemirska odjela. On je bio jedan od novije generacije gothic pirata. Rostov nije kužio njihovu ljubav prema koži i disonatnoj muzici, ali Roberto je bio pouzdan. Držao je mnogo do prijateljstva. Ostaci njegove patrijarhalne obitelji što vuće korjene još iz Sicilije.
«Vodi me odavdje što prije. Tu se vrzmaju neki mutanti s ubojitim namjerama.» uzbuđeno mu Rostov odgovori
«OK Rostove idemo.»
Uđu u svemirski brod.
«Ej prije nego što krenemo, si donio onaj uređaj što sam ti spomenuo?»
Roberto se nasije tako da mu se brazgotina na obrazu rasirila. «Ah, seks deblokator, samo 9.99 kredita, uz to dobijete i besplatnu torbicu koju možete...»
«Ma daj prestani zajebavati!» ljutito mu odbrusi Rostov «Nego kaži jesi ili nisi nabavio i ako jesi odmah mi daj ....Stroj mislim.»
«He, he, da, da,, na evo.» pruži mu Roberto seks deblokator, zapali cigaretu, zaveže si smeđu kosu u rep, sjedne u kokpit i pokrene brod.
Rostov stavi predmet o obliku metalne lopte prekrivene sivim žičicama na kurac. Nakon deset sekundi ponovno je počeo osječeti da mu se diže.
«Čovječe, tri godine mi se nije dizao kurac!» veselo vrišti, a Roberto mu odgovori; «Super, nego tu vidim neke mutante kako ganjaju neku ženku.»
«Šta!?» Rostov uzbuđeno krene prema kokpituj zakopčavajući si hlaće, koje je obukao umjesto poderanog kombinezona zaprljanog radioaktivnim mrljama.
«Vidi.» pokazuje mu Roberto sliku na monitoru.
«Pa to je Janja, ona cura o kojoj sam ti pričao.»
«Da je spasimo?» pita Roberto
«Ne, tko je jebe ubila je Manatasa i Lepog. Ona ti je navučena na instant nirvanu, pa je jedna od onih koje popizde nakon tretmana. Nije prilagodljiva, uostalom izgubit ćemo dosta goriva. Možda ćemo ispasti gadovi, ali gadovi preživljavaju.»
«Ali dobrice jebu.» Roberto otpuhne dim , izvuče laserski pištolj. Zapuca prema Rostovljevom srcu i preciznim pogotkom ga ubije.
Iz seks blokatora izvuće čip sa Rostovljevom memorijom i ugradi je sebi u glavu. Važno je napomenuti da to nije bio običan seks blokator kakav se može kupiti u svakom velikom trgovačkom cetru, već je u sebi imao nano robote koji bi se prošetali ljudskim živčanim sustavom pokupili sve informacije i pohranili ih na memori čip koji bi se onda izvukao i mogao ugraditi u moždanu matičnu ploču. Nju su pirati tako obožavali. Svaki bogatiji pirat je bio cyborg, jer su si oni morali ugrađivati razne strojne umetke koji su im povećavali sposobnosti da bi se lakše oduprli vojnicima pangalaktičkog carstva.
«Šta si me baš morao upucati» obrati mu se Rostovljev glas čim je stavio čip u glavu.
«Ma ovako smo efikasniji. Osim toga tijelo ti je već bili dosta otrovano radijacijom i ona instant nirvana te je previše pokukavičila.»

Tako se levitirajući sječao događaja koje njegovo tijelo nije doživjelo, ali njegov um je.
«Umetci su zakon.» tiho promumlja.
Tada ga trgne nečija ruka koja ga pomiluje po glavi. Bila je to Janja. Nakon što je upucao Rostova i stavio pohranio njegova sječanja i osobnost u svoju matičnu ploču, precizno navođenim lasernim zrakama istopio je šestoricu gadnih mutanta što su ganjali Janju i spasio je odvratne smrti, proždiranja od šezdeset glava i rastrganja od stodvadeset ruku.
Ona ga je sada gledala dok je lebdio u kabini za odmor. Jedva je preživio tri godine bez nje. Obožavao ju je onako, vitku i ludu. Ubojitu. Sada je stajala pred njim spremna za seks.
«Ajde , ajde Roberto jebi me, tri godine nisam dobila ništa, šta čekaš?» zavodljivo mu zapovijedi Janja, a on je nije mogao odbiti onako jebozovnu.
«Dobro je biti dobar.» pomisli i isključi Rostovljev memori čip.
«Nije zaslužio taj užitak.» kaže Janji.
«Da!!!» Janja raširi noge i počne vrištati čim je osjetila njegov kurac.

Post je objavljen 12.11.2006. u 15:05 sati.