(prethodni nastavak)
Lucifer se meškoljio u Roseinu krilu.
Prvo je ležao svijen u tipičnoj mačjoj poziciji. Nos, pokriven repom, priljubljen uz šape, a leđa izvijena u luk. A onda se prevrnuo na leđa i otkrio svoj podebeli trbuh. Roseinom pogledu ... i milovanju. Bio je to čin potpunoga povjerenja.
Životinja koja otkriva najranjivije mjesto. Željna nježnosti, predaje se potpuno na nemilost ili milost svome gospodaru. Il' nekom prolazniku, prema kojem je osjetila tračak privlačnosti. Pa se izložila riziku ... zbog malo milovanja.
Lucifere, Lucifere .... prošaputala je Rose. Ne valja tako ... povjerovati.
Jer ima i onih koji te prvo poglade, pomiluju ... a onda – ogrebu. Do krvi. Po leđima .... i po duši....
Lucifer je otvorio svoje velike zelene oči i gledao u Rose. Gotovo s ljudskim razumijevanjem.
Rose se nasmijala i nastavila gladiti njegov okrugao i napet trbuh. Lucifer se izvijao, ležeći na leđima, u Roseinu krilu. I gurao joj ruku vlažnom njuškom. I hvatao njezinu ruku svojim pandžama, tražeći još milovanja. Činio je to pažljivo i nježno, pa njegove kandže nisu ozlijeđivale Roseinu kožu. Na kraju joj je grickao prste svojim igličastim oštrim zubima koji su tako okrutno davili i razdirali vratove mužjaka suparnika u februarskim tučnjavama. I miševe, male glodavce ... i ptičice pjevice.
Rose i dalje gladila i češkala velikog crnog mačka što joj je ležao u krilu. Po trbuhu, vratu, pod bradom i iza ušiju. Lucifer se topio od uživanja. Prevrtao se s boka na bok. I preo ... preo. Glasno poput nekog malog stroja. Rose je pod rukom osjećala glatkoću Luciferova sjanog crnog krzna. I toplinu njegova tijela.
Godilo joj je to maženje i nasmijavalo je Luciferovo uporno nagovaranje da s maženjem nastavi.
Pa ga je i nastavljala maziti. A Luciferu – nikada dosta.
Roseina se ruka umorila od glađenja. No, kad god bi zastala, Lucifer bi tražio još. Otvorio bi svoje zelene oči, čim bi pokreti glađenja prestali. Tada bi i on prestao presti, pa bi tiho i s molbom zamijaukao. Pa opet, žmireći i predući nastavljao uživati kad bi Rose nastavljala maziti ga.
Na kraju je zaspao. U Roseinu krilu. Na leđima, raskrečenih šapa i izložena trbuha. Na kojem je Rose držala dlan. I osjećala kako se Luciferov trbuh diže i spušta. U dubokom disanju i dubokom snu. Snu u kojem su se šape velikog, debelog crnog mačka, zapalog u Roseinu krilu, trzale u snu. Snu u kojem je Lucifer trčao za nekom sanjanom ptičicom koju je u snu lovio.
Završavao je dan u kojem je Rose bila mažena i pažena.
U svojoj obitelji, od onih koji su joj dragi.
Dan u kojem je, iako ranjena i zbunjena - i ona uspjela uzvratiti. Osjećajima, ljubavlju. Prema sestri, prema njezinim djevojčicama, prema Luki, svojem dragom šogoru.
A sad i to debelo crno stvorenje u njezinu krilu. Tako iskonski i mačji divlje i svoje a ipak tako povjerljivo, tako željno njezina maženja i ljubavi.
Ne, takav dan neće pokvariti.
Ponovnim čitanjem Morpheusove poruke. U kojoj nije bilo ni mrve ljubavi. Samo sirove želje. Za posjedovanjem i vladanjem.
Morpheusa koji nije znao voljeti. Morpheusa koji je znao samo željeti, želio samo posjedovati. Težio vladati. Nad njom.
Nad Rose.
Rose je odlučila - lijepo zaokružiti lijepi dan.
Pa je krenula u krevet, na spavanje.
Ponijela je i Lucifera koji se prvo promeškoljio i negodujući zamrčao kada je ustala, jedva ga podižući iz krila. No koji je nastavio zadovoljno presti kad ga je spustila na svoj krevet.
Znala je kako je to što čini protiv svih pravila. Ako želiš kućnog ljubimca naučiti da spava u svojoj košari, na određenom mjestu, nikada ga ne uzimaj u krevet. Ako ga želiš naučiti da ne prosjači dok ti jedeš, nikada ga ne hrani zalogajima sa svojeg tanjura.
No Rose je bila gladna bliskosti. Nečijeg toplog dodira.
Lucifer joj se privio uz bok. Preo u sve dubljem i dubljem tonu. Sve tiše ... pa s prekidima. Konačno je utihnuo. Ugodna je toplina njegova tijela prožimala i Rose.
Pa je utonula u san.
S osmjehom na usnama.
Napomena: ovaj je dio teksta u stvari nastavak prethodnoga poglavlja.
Zato ga jednostavno dodajte, prethodnome postu.
Tekst i naslov : Rose i Lucifer, Lucifer i Rose
Pa, krenimo dalje.
Perzefonin poziv u pomoć: Rose!
Rose je rano ustala. Lucifer više nije bio kraj nje.
Probudio ju je, kasno u noći. Osjetila je je, kroz san, njegovu šapu na licu. Sjedio je kraj njezina jastuka i dirao je šapom po obrazu. Tražio je da ga pusti van. Da obavi svoje potrebe. Jer Lucifer je bio – čist mačak. I nikada se ne bi pogadio unutra, u stanu. Iako mu je Rose nabavila mačji toalet i stavila ga u kut kuhinje. Luciferov je toalet imao i kabinicu, s pokretnim vratima. Kako bi Lucifer imao diskreciju pri obavljanju nužde. No, Licifer je više volio to obaviti vani. Pa je te noći probudio Rose, mjaučući tiho i dirajući je šapom po licu.
Ona ga je pustila van i udahnula vlažni noćni zrak. Kapljice vlage cijedile su se s ogoljelih grančica magnolije, električna je vrtna svjetiljka svjetiljka slabo svijetlila. A one solarne – nikako. Jer dani su bili kratki, magleni, bez sunca. A noći hladne i vlažne. Studeni je bio blizu polovice. Bližio se Rosein rođendan.
Rose je nastavila spavati, nakon što je Lucifera pustila van, u vrt. I spavala je do jutra. Probudila se, po običaju, oko 5. Jutro je još izgledalo poput noći.
A onda je, polako, oklijevajući svanuo dan.
Bio je ponedjeljak. Početak radnoga tjedna.
No, Rose je najavila kako će na Skupu ostati dva, tri dana duže. Pa je i uzela ta tri slobodna dana. I odlučila ih iskoristiti. Za suočavanje s Morpheusom. Ili, barem s njegovom porukom.
Željela je još jednom pročitati svaku riječ. Riječ po riječ. I – ono između riječi.
No, jučer Morpheusove poruke više nije bilo u crno ukoričenoj bilježnici. Onoj koju je Morpheus ostavio kraj njezinog kreveta u hotelskoj sobi. U gradu u kojem je Rose bila na Skupu. U kojem je srela Morpheusa. Prvo u dvorani gradske vijećnice, dok je izlagala. Završno izlaganje. A potom i na gradskom trgu. U jedan sat nakon ponoći. U snu? Na javi? Il' u nekom međuprostoru, između jave i sna. Rose je riješila Morpheusovu poruku potražiti na svojem blogu.
Svjetlost novog dana zatekla je Rose u crvenoj fotelji, pred računalom. Pušila je. Već treću cigaretu. I pila kavu iz svoje crvene šalice. Bacila je pogled na sliku s makovima, prije no što je uključila računalo.
Znala je kako će posljednju Morpheusovu poruku, onu koja je misteriozno nestala iz crno ukoričene bilježnice, zateći na svojem blogu. Među ranijim Morpheusovim porukama.
Rose se samoironično nasmijala, prisjetivši se naslova svojega bloga: Moj svijet jave ... i snova.
Naslov je isprva, tek pošto ga je smislila, smatrala neoriginalnim. Jer, blogosfera je bila prepuna blogerskih svjetova: AlicinWonderLand, toncy'sWorld, Mariana-Land, lalaLand ...
Pa im se i Rose pridružila.
No njezin se naslov pokazao znakovitim. Pozivajućim. U njezin su svijet ušli prvo prijatelji blogeri. A zatim i – jedan grabežljivac. Strašan, zastrašujući.
Okrutan i opasan – Morpheus.
Rose se spremala kliknuti na adresu svojega bloga.
Oklijevala je. Pa se predomislila.
Zavirit će prvo na blogove svojih prijatelja. Vidjeti što pišu ... kako oni žive, na javi i u snu. I sjeća li se još tko blogerice Rose?
Već po navici, otišla je prvo na perzefonin blog.
Preko perzefonine adrese, a ne preko linka do perzefonina bloga, linka na Roseinu blogu.
Perzefonin posljednji post. Bio je napisan kasno te noći, noći koju je Rose mirno prespavala uz toplo tijelo mačka Lucifera, privijeno joj uz bok. Perzefonin post nije bio nimalo miran. Bio je – jako uznemirujući.
Perzefona se spetljala, s onim ljigavcem huandonom, koji je počeo svraćati na perzefonin blog. Spetljala prvo u virtualnom prostoru, a potom i u stvarnom. Pa ju je huandon zaveo, uvukao u različite seksualne perverzije, pa potom na Netu objavio cijelu seriju fotografija. Gole perzefone. U različitim pozama. Nije odgovarao na perzefonine pozive. Promijenio je broj mobitela. Poslao perzefoni sms poruku s web adresom. Na kojoj je zaprepaštena perzefona vidjela sebe. Golu, raskrečenu. Uz tekst kojim poziva posjetitelje stranice da je posjete. Figurativno i doslovno.
Perzefona je u posljednjem, noćas napisanom postu - očajavala. Činilo se kako je na rubu propasti. Njezin je post zvučao poput oproštajnog pisma. Kao da se perzefona sprema na najgore – oduzeti si život. Rose je duboko ganula jedna perzefonina rečenica. U tome postu, oproštajnom pismu.
Glasila je: Da je Rose barem ovdje ..... Rose bi me znala .....saslušati, ....savjetovati me, pomoći mi ....
A Rose je i sama trebala pomoć. No, ona se razlikovala od perzefone. Bila je spremna pomoći svakomu, pa je već smišljala – kako pomoći perzefoni. Zavoljela ju je, iako se baš nije s perzefonom zbližila, blogirajući. Jer perzefona se povjeravala Rose, no ne i Rose perzefoni.
Perzefona je svakodnevno svraćala na Rosein blog. Divila se, nekritično, svemu što bi Rose napisala. Obožavala Roseine postove ... i Rose. Povjeravala joj se u komentarima na svojem i Roseinu blogu. Molila za pomoć u stalnim ljubavnim krizama. Jer, persefona je tražila ljubav. Uzaludno. Stalno bi nalijetala na čudake, grubijane, sebičnjake. Uvijek vjerovala kako je konačno našla pravoga. I uvijek se ponovo razočaravala. I patila. Na svojem i Roseinom blogu, u komentarima.
Rose je provela više noći, tješeći perzefonu. Ispisale bi čitave stranice u razgovoru, na persefoninu blogu, u komentarima, nakon što bi Rose otišla, na persefonin blog. Na njezin očajnički poziv. Rose je navikla na stalne perzefonine ljubavne i životne krize. I na svoju ulogu perzefonine tješiteljice i savjetnice. Pokušavala joj je obzirno reći da se ne ponižava. Da pažljivije bira muškarce, da pričeka prije no što se bezglavo baci u novu ljubavnu krizu. Jednom je njezina obzirnost malo popustila. Pa je rekla grublju riječ. U namjeri da perzefonu otrijezni. Perzefona to nije dobro primila. Odnosi su malo zahladnjeli. I komentari se rjeđe razmjenjivali. Između perzefone i Rose. Između Rose i perzefone.
Iako je Rose vidjela puno perzefoninih kriza, sada je znala kako perzefona nikada nije bila tako očajna. I pobojala se kako bi perzefona zaista mogla učiniti nešto strašno, nešto definitivno i nepopravljivo.
No, Morpheus je vladao blogosferom, poput nekog mračnog, svemoćnog blogeditora. Pa je uskratio Rose komentiranje. I ono s njezinim potpisom i ono anonimno. Rose bi ispisala komentar na blogu nekog od svojih prijatelja, na perzefoninu blogu ... no komentar ne bi bio otposlan. Barem ne na prijateljski blog. Rose se ponekad pitala – hvata li, čuva li i čita li Morpheus te njezine neotposlane komentare?
Na perzefoninu blogu nije bilo perzefonina maila.
Rose nije znala kako stupiti u kontakt s perzefonom, kako je spriječiti u pogubnoj, samoubilačkoj nakani?
Uz očajnički perzefonin post bio dugačak niz komentara. Niti jedan prijateljski. Prijatelji nisu komentirali, ili su se uzdržali od komentara, ne znajući što da kažu.
A zlobni su posjetitelji likovali nad perzefoninom nesrećom. I vulgarno komentrali perzefonine fizičke atribute, hvalili se kako su se zabavljali na porno stranici na kojoj je huandon razapinjao perzefonu. Pornografski bukvalno. Jer je na tu stranicu stavio link - do perzerfonina bloga. Pa je taj link na perzefonin blog doveo niz čudaka i perverznjaka. I njihovih komentara.
Rose nije mogla pomoći perzefoni, kojoj je njezina ... bilo čija pomoć ... bila tako očajnički potrebna.
Misleći na perzefonu, Rose je zaboravila na sebe.
Popušila je cijelu kutiju, dok je sjedila pred ekranom računala.
Računala i smišljala kako pomoći perzefoni.
Na kraju je odustala, shvaćajući kako ne postoji nikakav način da uspostavi kontakt s perzefonom.
I nadajući se kako će perzefona u zadnji čas odustati od svoje samoubilačke namjere.
Sada ništa ne može učiniti za perzefonu.
No, mora učiniti nešto - za sebe.
Ona neće krenuti perzefoninim stopama. Neće dozvoliti da je Morpheus natjera na očajnički korak. Rose neće popustiti nikakvom huandonu, pa ni Morpheusu.
Stisla je zube.
I kliknula na adresu svojega bloga.
Ušla u vlastiti blogerski svijet. Svijet svojih snova i jave.
Spremna. Suočiti se s Morpheusom.
(nastavak slijedi)
Post je objavljen 12.11.2006. u 23:59 sati.