Skužio sam da se nešto često seljakam u zadnjih godinu dana. Gotovo da više i nemam dom koji bi mogo nazvat svojim. Osim u teoriji, naravno. Logično, svaka smještajna jedinica u kojoj provodim vrijeme ima i svoje kupatilo. Kupatilo je prostorija koja se ne može usporediti sa niti jednom drugom, ne samo po namjeni, nego po tome što ima svoje neobjašnjive karakteristike, svoje zakone, svoju dušu. Ormarić koji se ne da do kraja zatvorit, šumovi koje stvara vodokotlić sekund prije nego se napuni do kraja, tiha neobična pucketanja cijevi usred noći, zvuk tekuće vode u zidovima koja je na proputovanju do susjednog stana. Sve to stvara osobnost kupaone, i niti jedna nije ista, mada su po projektu možda u milimetar identične sa ostalima u zgradi.
Ono što im je zajedničko, a što me strašno živcira, su pod a) slab pritisak ; i pod b) slab kapacitet odvodnih cijevi. Bez obzira koliko kupaona bila nova i čista, voda iz kade prilikom tuširanja jednostavno odbija iscuriti, unatoč odvodnoj rupi veličine šupka pederčića netom silovanog od strane tri znojava crnca. Ono, tuširaš se, a pod nogama ti se radi ljigava mlaka lokvica sapunice, i još uz to postaje opasno skliska. Tuširam se ukopan na jednom mjestu pokušavajući ne misliti na šugavi osjećaj, i zgrčenih nožnih prstiju ukopavam nokte u kadu što je više moguće, ne bi li spriječio iznenadno proklizavanje. Deset minuta nakon obavljenog tuširanja voda još uvijek lagano otječe, a sva prljavština i sapunica jednostavno ostaje nataložena na stjenkama kade jer je zakinuta za nužan momentum koji stvara ispravan odvod kroz koji voda zahvaljujući svojoj brzini povlači sva sranja sa sobom put dolje, te ostavlja kadu gotovo blistavo čistom. A ovako kurac. Spužvica i deri.
Slično je sa umivaonikom, ili kako ga već zovete. Kod mene je lavandin pa će tako ostat i dalje u tekstu. Dakle, ako pogledate ispod lavandina vidjet ćete širinu cijevi koja jednostavno mora zadovoljiti bandwidth potreban za sve radnje koja prosječna normalna osoba obavlja prilikom umivanja. Međutim, naravno da iz nekog razloga ne funkcionira. Voda se vuče poput mrtvog konja i u lavandinu se stvara bazen mada špina curi tek u pola snage, a nije ni da može jače jerbo je pritisak u turističkim naseljima na Pagu u ljetnim mjesecima kao miniwash naprema ovom kod mene.
I sad ti pereš zube, i naravno stvori se lijepi bazenčić tebi pod njuškom, i onda onako kad pljucneš unutra gledaš kako se ta viskozna tvar polagano kreće u smjeru kazaljke na satu, i nigdje joj se ne žuri. U normalnim uvjetima taj tromi kružni tok bio bi vir koji bi sa sobom usisao i najveće izlučevine iz područja grla i sinusa, no ovako, pogađate, sve ostaje nataloženo sa strane. I opet spužvica. Fuć fuć (onomatopeja fućkanja)
Jednom prilikom prije par mjeseci sam u znatiželji zgrabio alat i otvorio taj kurčevi sifon spreman jebat mater inženjerima koji su ga osmislili. Moram priznat da sam se nemalo iznenadio onim što sam unutra pronašao. Neobična tamno smeđa smjesa dlaka i sluzi, drugim riječima živo smrdljivo blato koje se nije dalo nikako počupat van. Osjećaj na prstima u cijevi ostavljao je dojam kao da čačkam po vagini droljetine sa tridesetogodišnjim stažom.
Nakon pola sata čačkanja sam je očistio. U kanti sa strane je bilo toliko dlaka kao da su najmanje tri člana obitelji preboljeli leukemiju. Sastavim cijevi i shvatim da se kapacitet protoka uvećao morža za bijednih 10%. Jebat mu mater. Još jedan problem s kojim ću morat naučit živjet.
Post je objavljen 12.11.2006. u 13:10 sati.