Zašto je tako važno deklarirati se kao vjernik, normalno samo katolički? Jedan me je prolaznik kroz naše blogove nazvao gadom koji ne bi smio spominjati crkvu jer joj ne pripadam. Doista ne pripadam ovakvoj crkvi, ali nimalo ne zamjeram ni jednom vjerniku (bilo koje vjere) da utjehu, snagu i nadu potraži u istinskoj vjeri, ali ne s vjerom u crkvu, već u čovjeka, boga ili bogočovjeka - kako hoćete.
Crkva, kao institucija, u Boga vjeruje manje nego ja kao agnostik. Bog joj služi kao alibi za lagodan život, kao što ogromnom broju naših domoljuba domovina i hrvatstvo služi kao alibi za pljačkanje svoga naroda i domovine same.
Ako bi crkva slijedila Isusov nauk, onda se crkveni dostojanstvenici ne bi mogli gostiti najboljim jelima uz misno vino i razne delicije u najluksuznijim župnim dvorima obučeni u svilu i kadifu optočenu zlatom. Ne bi putovali BMW-om, Mecedesom, Ferarijem. Isus je svoje nauke prenašao pješice u stomanji i apostolkama, u skromnosti i siromaštvu, ali pun razumijevanja za ratara, postolara, pedera i kurvu. Po mom sudu većina se današnjih crkvenjaka prostituira; što u doslovnom, što u prenesenom značenju. I nemojte mi, molim vas pričati o svijetloj povijesti ili budućnosti Crkve. Jer ću vas dočekati s ognjem i mačem, s krvlju i znojem kroz čitavu tu povijest. Sve u ime vjere.
Svojevremeno sam pročitao knjigu Bartoloméa de Las Casasa "Kratko izvješće o uništenju Indijâ" koju bih preporučio kao obveznu lektiru u srednjim školama, a posebno u sjemeništu. Las Casas je bio biskup, misionar, na osvajanju Novoga svijeta u Srednjoj Americi s konkvistadorima. Knjigu dojmova napisao je i objavio 1552. godine. Opisao je zločine i genocid nad domaćim Indijancima. Između ostaloga opisao je i ubojstvo jednog poglavice. Prije spaljivanja vezanog za stup, franjevac mu nudi obraćenje na kršćanstvo, kako bi završio na nebu, a ne u paklu goreći vječno. Zapitao je poglavica: "Ima li na nebu kršćana?" "Naravno", odgovorio je franjevac. "Onada idem u pakao", zaključio je Indijanac. Ispada kao crni humor, ali je to tragedija napredovanja kršćanstva.
Kada bi crkveni dostojanstvenici bili kao pokojni papa Ivan Pavao II, a kada bi evanđelje naukovali svećenici tipa don Ivana Grubišića, vjerujte da bih svake nedjelje išao u crkvu, a ne na surfanje po internetu i natezao se s Belle de jour.
Da, da, čitam ponekad i Bibliju i Nostradamusa. Obje ove knjige imaju nešto zajedničkoga, zato sam ih zajedno i spomenuo; stil im je nerazumljiv da bi ih mogli tumačiti kako kome paše, upravo kako i naši državotvorci predlažu i odglasavaju brdo zakona koje možete tumačiti isto tako.
A ono o deklariranju Hravata kao vjernika? Oko 95 posto Hrvata danas se deklariraju kao katolici. A kada bi se samo 50 posto njih držali onih deset zapovijedi božjih -kome bi bilo ljepše na ovomu svijetu?!
Ali, kako možemo vjerovati tim silnim vjernicima kada su mnogi od njih bili zakleti ateisti, vojnici partije i skrnavitelji vjerskih objekata i običaja do pred nepunih dvadeset godina. A Crkvu to ne smeta. Njma je važno da im je stado što veće po broju, da im indulgencijom oproste grijehe i da im "vjernici" žele vratiti "njihovu" imovinu za još veće blagostanje.
Post je objavljen 12.11.2006. u 10:57 sati.