Ah da opet ista priča, nemogu više, umorna sam od svega.... ne vjerujem više niti jednoj frendici, razočarala sam se kako su cure ljubomorne... a nemaju razloga, ne razumijem kako netko može biti toliko dvoličan i pokvaren... glumi bolje od najboljeg glumca Hollywooda... nemam rijeci, opet ponavljam nema pravih prijatelja, svi gledaju gdje bi te mogli iskoristiti, ma pushi ki'u nisam ja od juće, niti sam vesla sisala, ma jedi govna.... jedva cekam da me nešto zatrazi... spustit cu joj da me više neće moci pogledati u oci... mrzim sebe i cijeli svijet... Sebe mrzim jer sam naivna glupača koja svima lako povjeruje, i sve radim za druge... glupa sam... i tako mi i treba!! ne znam jel više imam snage ikome vjerovati, trebam li ikad više nekom išta vjerovati osim obitelji??? reci te mi vi...
Pitam se u cemu griješim, nikad nisam imala pravu prijateljicu, nikad nisam imala nikog tko mi je pravi prijatelj.... ZAR JA PUNO TRAZIM???
ne razumijem... šta sam ja Bogu skrivila da mi je tako sjeban zivot, kad se ponadam da sam našla pravu prijateljicu, on mi zagorča zivot... Zašto??
necu se sad zaliti, naucila sam da nikome ne treba vjerovati, ali pomagati treba, jer se dobro uvijek dobrim vraca... hmm, mislim da se tako kaze :)
Necu više pisati jer mi se neda... dosta bi bilo jer nece nitko niovak citati...
Ništa od slika, nisam imala volje išta slikati, vecer mi je bila bajna...
Nakon ne znam koliko vremena izadem van i onda ovak, nemrem vjerovati... sljedeći put idem sama po plazi šetati i bit ce mi bolje, jer bolje biti sam, nego se osijećati sam među cijelim društvom... ako ste me razumjeli šta sam htjela reci, a nadam se da jeste... uf... sada idem...
pozdrav i pusa
Post je objavljen 12.11.2006. u 02:00 sati.