Marketing
višestruko iskrivljavanje
Pero Zlatar je običavao govoriti, u vrijeme dok su ga svako malo prozivali zbog "zlataroidnog" novinarstva, a to bi bio prevladavajući trend u današnjem: "Nek' se piše, pa makar i dobro!", misleći "nije važno što se govori, glavno je da se govori". Prisjetio sam se toga kada sam i ja dospio na tapetu. U udarnom televizijskom terminu, u večernjim vijestima, pljuvali su me pet minuta, a pet minuta u najgledanije vrijeme izgleda kao cijela vječnost. Na ekranu je bila slika mog lika na kojoj sam izgledao kao najbeznadniji idiot, a spiker je ozbiljnim zabrinutim glasom proglašavao kako sam zadnji mračnjak, štetočina, dogmatik, staljinist, glup k'o kurac i sve najgore čega su se mogli dosjetiti. Nedostajalo je još samo da sam kanibal i pedofil. Zgranuto sam slušao i mijenjao boje. Nije me nimalo tješilo što je sve od početka do kraja bilo izmišljeno, što su lagali da pas s maslom ne bi poliz'o, što je sve rečeno bilo daleko preko ruba pameti. Mislio sam: oni koji ovo slušaju, neka samo pomisle da "gdje ima dima, ima i vatre"; neka pomisle da je svega deset posto rečenoga istinito - pa ja bih takvog čovjeka pljunuo na ulici! Pozelenio sam i požutio kad mi je palo na pamet kako ću nakon toga izaći u grad. Pa ljudi će me kamenovati, linčovati…!
Narednog dana sam s mukom izišao iz kuće, ustrašeno se obazirući nailazi li netko tko me zna i bojažljivo odmjeravajući prolaznike hoće li me koji prepoznati. Uspio sam doći do tramvaja i ubaciti se u gužvu, no kada je tramvaj krenuo, s druge strane vozila zaori se oduševljeno "Sused! Suuuseeed!"
Probio me hladni znoj kada sam spazio da se to dere jedan od susjeda s kojim inače jedva da izmijenim kimanje glave u prolazu i surovo se probija kroz ljude prema meni. Sav zadihan uspio mi se prikučiti i krajnje razdragan, ponosno, da svi u smrdljivoj gužvi koja se tresla i u kojoj se jedva moglo disati čuju kako je on blizak s tako značajnom osobom, zaurlikao:
- Vidio sam Vas jučer na televiziji!
Čovjek čiji su jedini izgledi da ga se spomene u medijima kada mu familija plati osmrtnicu, a dupe bi dao makar da izađe članak o tome kako ga je zgazio auto, nije zapamtio ni riječi od onoga što su govorili, a i da jeste ne bi mu bilo važno. Bio je iskreno zadivljen mojim uspjehom.
Post je objavljen 11.11.2006. u 12:35 sati.