Marketing
Ako smo cijeli život sanjali,zašto sada patimo od nesanice?
part 1
Jučer sam razmišljao o životu,i kako je glup,i kako nas tjera da postanemo iskomercijalizirani.Gdjegod se okreneš,udariš glavom u jumbo plakat,i iz njega izađe netko iz Big Brother kuće i nagovara te da izbaciš Tanju zato što je glupa.Al meni je to fakat jadno,zašto bi ja bio protiv Tanje? Cura je originalna (da ne kažnem alternativna),ima svoj stav i fakat je drukčija od drugih.Zato je moj favorit,iako ne gledam tu iskomercijaliziranu emisiju.Razmišljao sam o zvijezdama,upreš pogled u njih i udariš tjemenom u nebeski svod.Mi smo svi veliki,i onda se ozlijedimo i shvatimo da smo mali...Ja zbilja volim filozofirati,mislim da je to jedna od mojih najvećih kvaliteta...Volim glazbu i ona me polako proždire i šapuće mi uho da je život ironija...I onda shvatim da nema smisla živjeti...Ponekad želim gurnuti glavu u WC školjku i postići ono samoostvarenje,jer moramo činiti ono što nas ispunjava,a ako mi napunimo navedenu WC školjku,zašto je problem gurnuti glavu u nju??? Trebamo naći svoj put,onaj alternativni,koji će nas dovesti do Nirvane,i ako nas nešto ispunjava,onda je to naša apstrakcijska putanja,na putu prema vječnosti.
P.S.Starci me tjeraju da idem u crkvu,i ovo je poruka za njih:
Post je objavljen 11.11.2006. u 03:06 sati.