Umorna sam
I rjeci nemam da se branim
Od novih susreta sa hladnim ljudima
Dajem im samo ovo tjelo
Ja nemam vise boje
Da pretvaram plavo u crveno
Da se igram sa krajnostima
I pravim od noci dan
Lomi me polako stvarnost njihova
Nepromjenjlivost sto vide u meni
I mozda cu se ukipiti jednog dana
Pred ogledalom
Prestravljena
Jer cu prepoznati sebe
Kakvu me oni vide
A ne zelim da me proguta ova koza
Ovo lice
Ovo tjelo
Ne zelim se naci
I znati ko sam
U meni zivi prostranost mora
Ili svemira
Kako to ograniciti izmedju dvije dimenzije
Odraza u ogledalu
To je samo jedno tjelo
Koje sam za ovaj zivot iznajmila
Gledam te oci
I pitam se sta drugi vide u njima
Da li uopste gledaju toliko duboko
Cudno da me drugi
Vise poznaju izvana nego ja
Mozda bih im se trebala predati
Krociti u taj svjet tako savrseno definisan
Gdje osim tjela nema nista
I kad tjelo umre
Umrjecu i ja
Post je objavljen 11.11.2006. u 01:05 sati.