Znam, znam, napast će me puritanci, vatreni obožavatelji onog smeća koje se zove hrvatski književni jezik. A nastalo je tako da su neki jako glupi ljudi odabrali jedno od tri glavna narječja, pa ga još potom pokušali okljaštriti od germanizama, turcizama, srbizama i inih izama. I onda su nam tu osakaćenu inačicu pokušali naturiti kao nekakav standard. Te nas osiromašili za pun kurac dobrih riječi i izraza, u zamjenu nudeći samokresove, munjovoze i vrtolete. Iako je munjovoz zapravo dobra riječ...
Uglavnom, hoću reći da je stomak, bio turcizam, srbizam ili koji već vrag, neusporedivo bolja riječ nego želudac. Te sam je odabrao za naslov. Koji je dakako prijevod imena jednog od najvećih glazbenih umjetnika dvadesetog stoljeća, Leadbellya. No, neće ovo biti priča o njegovim kurvarlucima u Fannin Street, zatvorskim danima u Attici niti pokušajima oca i sina Lomaxa da ga pretvore u glazbenu zvijezdu. To je sjajna priča, nađite je i proučite sami.
Moja je priča mnogo egoističnija i govori o meni. Naime, ako sam na nečemu zavidan gospodinu Ledbetteru, to nije njegov nevjerojatni glazbeni talent, nego osobina koju je, možda, sudeći po nadimku, imao: olovni stomak. Mene, naime, već godinama muče problemi s gastritisom, želucem i jednjakom, a danas sam napokon dobio dijagnozu. Imam anatomski poremećaj, želudac mi je na strani gdje se spaja s jednjakom povećan i djelomice ulazi u jednjak, tako da kiselina izlazi i erodira stijenke jednjaka.
Dobio sam, dakako, lijekove, dijetalni režim, savjete da bih morao smršaviti, bla bla blagoslovio ih Bog zbog dobrih namjera, ima ih... I jedan, ključan savjet. Nakon što nešto pojedem, barem dva sata ne smijem leći. To mi ne predstavlja problem po pitanju spavanja, ni inače ne večeram, a nemam ni naviku popodnevne drijemke. Problem je druge prirode: odmalena imam naviku čitati ležećki, a otkako imam laptop isto vrijedi i za blogiranje, forumiranje, pisanje članaka... Neki dan sam si kupio uredsku stolicu, direktorsku fotelju i čim je sastavim moram se reorganizirati i početi pisati i surfati sjedećki. Očigledno je da mi je upravo navika ležanja pri takvim aktivnostima i sjebala žel... pardon, stomak.
Stvarno bih morao promijeniti tu naviku, a i vama savjetujem, ako je imate. A sada laku noć, odoh malo prileći...
Post je objavljen 10.11.2006. u 23:30 sati.