Marketing
-> Slavni lovac!
Po šumi,
širom,
bez staze,
puta,
Ježurka Ježić
povazdan luta.
Lovom se bavi,
često ga vide,
s trista koplja
na juriš ide.
I vuk,
i medo,
pa čak i - ovca,
poznaju ježa,
slavnoga lovca.
Jastreb ga štuja,
vuk mu se sklanja,
zmija ga šarka
po svu noć sanja.
Pred njim,
dan hoda,
širi se strava,
njegovim tragom,
putuje slava.
Jesu li vam poznati ovi stihovi?
Neki dan u razred je prijateljica donijela ovu slikovnicu - jednu od mojih najdražih priča iz djetinjstva!
Znala sam ju napamet, crtala to bodljikavo stvorenje dok leži na hrpi punoj lišća...
Tako je poseban osjećaj kad ugledate korice koje ste puno puta otvarali, slike koje ste pregledavali, riječi koje ste izgovarali...
Lisica ga poziva k sebi, mami da ostane...ali on radije ide u svoj hvaljeni, najdraži dom!
Lija odlučuje pogledati kakav je to njegov dom te s pretpostavkom da je bogat, kradom preti Ježurku. Na putu k njemu lija sreće vuka, medu, divlju svinju i oni zajedno odlaze vidjeti Ježevu kućucu. Kad ugledaju da je to rupa u bukovoj kladi, stadu mu se rugati!
Diže se Ježić,
oči mu se sjaje,
gostima čudnim
odgovor daje:
- MA kakav bio
moj rodni prag,
on mi je ipak
mio i drag.
Prost i skroman,
ali je moj,
tu sam slobodan
i gazda svoj.
Vrijedan sam,
radim,
bavim se lovom
i mirno živim
pod svojim krovom.
To samo hulje,
nosi ih vrag,
za ručak daju
svoj rodni prag!
Zbog toga samo,
lude vas troje,
čestite kuće
nemate svoje.
Živite, čujem,
od skitnje,
pljačke
i svršit ćete -
naopačke!
.
.
.
Šta dalje bješe,
kakav je kraj?
Pričat ću i to,
potanko znaj.
Krvnika vuka,
jadna mu majka,
umlati brzo
seljačka hajka.
Trapavog medu,
oh, kuku lele,
do same smrti
izbole pčele.
I divlja svinja
pade k'o kruška,
smače je zimus
lovačka puška.
Po šumi, danas,
bez staze,
puta
Ježurka Ježić lovi i luta.
Vještak i mjastor
u poslu svom,
radi i čuva
rođeni dom.
Nije prošlo baš tako puno vremena, ali, evo, za sve koji se sjećaju ili su se sada prisjetili ovih lijepih stihova s tako jasnom porukom na kraju...
Post je objavljen 10.11.2006. u 23:10 sati.