Marketing
...anything for you...
Što se meni događa?
Vidim li ono što želim vidjeti?!
Osjećam da sam odbojna ... svima Vama ...
Gledate me s visoka ... pratite svaki moj korak ...
Krivo izgovorenu riječ... svaku moju pogrešku bilježite
Zar je pogreška kad nekom kažeš "volim te" ?
Kada nekog poljubiš u obraz i pokloniš mu osmijeh i trenutak pažnje?
Hajde... da čujem odgovore ...
( jedan po jedan, molim )
Kada želim dati sve od sebe, opet sam ograničena ...
Ne dopuštate mi da volim!
Želim dati sve za Nju, osjetiti bol koju Ona osjeća ...
Ali Ona sama mi ne dopušta ... ali ja to i dalje želim!
Zar ne vidiš da Ti želim pomoći?!
Nemoj da se dogodi nešto što ne želim ... ne, neželim to ...
Crne suze klize niz moje obraze
Crne od maskare i olovke koju imam na očima
Crne suze ... ma sve je crno ... moje misli ...
Osjećaji mi se pretvaraju u nešto ... nešto što ne mogu kontrolirati
Oko srca mi se polako primaju niti paučine
Sve je drugačije... ono što ja ne želim ...
Pretvorit će se u prah...
I sve davno stvoreno, vjetar će odnjeti na svojim krilima...
Sav uloženi trud, sva ljubav ... sve nestaje ...
...my eyes are blind but I can see...
Shvaćam vaše ponašanje, možda čak i opravdavam
Ili se pravim da shvaćam, jer zapravo to želim
Zagonetka ... i dalje neotkrivena
Križaljka bez kraja ... sve se pomiješalo
Ne razlikujem dobro od lošeg
Ne razlikujem tebe od Nje ...
Ne ... Ne želim to!!
Sad sam ono što nisam
Ili jesam ...
Zbunjena ...
Izgubljena ...
Nemogu više!!!
( kill me and set me free )
Trostruko više te volim od Nje,
Daleko si bolja osoba od Nje
A sad vas još i uspoređujem
Gadim se sama sebi!!
Nemogu više tako!!
Želim iščupat sve crne misli iz glave ...
sastrugat crne naslage na srcu ...
Ali Njena sjena će uvijek biti tu ...
Pratit me ... izluđivat me ...
Vidjet ću je u Tebi ...
Nemoj mi to dozvoliti!
Bori se ... bori se protiv mene
Ne zaslužuješ to ...
... ja ne zaslužujem Tebe ...
Svaki put kad Te se sjetim nešto me zaboli oko srca ...
Možda stare uspomene s Njom ... neka neispunjena obećanja
...Ti si ona sol koja je dodana na ranu...
Ne ... nisi višak ... ali jednostavno boli
Jer svakim danom volim Te sve više
U meni raste želja za susretom
A ništa od toga ne mogu imati
I tonem ... opet tonem duboko, padam na dno...
A Ona ... Ona je kao špranj u prstu ... trn u oku ...
Ne mogu je se riješiti ...a boli ... čak i previše
Pitam se zašto je još tu ... zašto je uopće otišla?
Opet nemam odgovore ... ne želi mi ih dati
Zapalit ću sve uspomene na Nju ... neka se pretvore u pepeo ...
Neka vječno gori vatra između nas
A ja znam da Ona nije spremna za mene proći kroz tu vatru
Pitam se dali joj je ikad bilo stalo do mene...?
( jel je..? )
Opet nostalgija, sve se vraća ... ići ću na ispiranje mozga ...
Ili možda na presađivanje srca ...
Ne znam više kako je se riješiti ...
Izluđuje me sama pomisao na Nju ... svaki lik koji vidim podsjeća na nju...
Vidim je u svojim očima ...
Dođe mi da ih iščupam!! Ne želim ju vidjeti!!
Ali, neizbježno je ... gotovo nemoguće...
Ne, nisam luda ... samo sam je voljela ...
I opet ... kao da ostajem sama ... svi su tu, ali nikog nema ...
Tebe nema ... možda ne želiš biti tu ...
I mrzim sebe što u drugim osobama pokušavam pronaći Tebe ...
I jedva čekam dodir neke osobe ... jer zamislim da je to moj Anđeo ...
Došao da me spasi ...
Ali kasnije vidim da sam pogriješila ... jer taj netko je već nečiji Anđeo ...
Nisam spremna baš toliko dijeliti ...
Volim te previše ...
Nitko i ništa to neće promijeniti ...
Pa ni lijepe uspomene na Nju ... ni sva ta davno zaboravljena obećanja ...
Post je objavljen 10.11.2006. u 21:23 sati.