Već 14 mjeseci ne slušam vijesti, barem ne u cijelosti. Ne gledam Dnevnik. Ne hvalim se time. Samo vam želim reći, da ne osjećam kao da sam nešto bitno propustila. Vjerojatno i nisam. Naše informativne emisije, prečesto podsjećaju na crnu kroniku. Nemam želudac za to. Nemam volje za time. To nisu vijesti. To su kojekakvi komentari, kojekakvih nesreća po svijetu. Još je Desanka Maksimović, davno napisala: Javite kada se u nekome probudi iskra dobrote! Ili tako nekako. Smisao je isti. Da barem jednom na dan, na toj našoj televiziji, daju Dobre vijesti. Da nam kažu da ima dobrih djela i ljudi. Da nam daju malo mira. Da nam pokažu kako i što možemo učinti dobro, za sebe i svijet u kojem živimo. Ali ne. Nema toga. O zlu se mora pisati i raspravljati, znam to, ali zar nije Dobro, zaslužilo isto malo pozornosti? Toliko je humanih zanimanja, djela i događaja. Nisu li i ona zaslužila da budu spomenuta? Da ih se naglasi. Da se podsjeća na njih.
Post je objavljen 12.11.2006. u 10:07 sati.