Marketing
U Očevom zagrljaju
Ovih dana dovršio sam glasoviti (zid između mene i susjeda). Zazidali smo i dvoja vrata na kući sa sjeverne strane (da ne puše i ne ulazi hladnoća). Drva smo riješili i sve ostalo, pa zima može doći. Pomogao mi je pašo Branko kojeg vidite kako nosi svog sina Dominika (to je bilo ljetos dok smo provodili večeri s obiteljima na „novogradiškom glazbenom ljetu“). Ne može čovjek živjeti sam na ovom svijetu. Kažu da su Bosanci, Hercegovci, pa i Srbi, puno društveniji i da se više rodbinski potpomažu nego mi Slavonci. Mi smo postali više kao Slovenci ili Istrijani, nekako smo više zatvoreni, rezervirani i sve više pritisnuti brigama i problemima. Gledamo kako preživjeti u sveopćoj besparici i materijalnoj, pa i duhovnoj i svekolikoj društvenoj krizi. Kažu ljudi da smo se svi nekako isprokletili, da smo gramzljiviji i bezobzirniji nego prije. Da smo jalni to znamo (o tome sam već nešto švrljao). Teško mi je katkada kad moram biti zidar, električar, vodoinstalater, dimnjačar, itd. i mislim si uvijek kako bih volio da mi te poslove rade ljudi koji su te struke, da ih platim i imam profi-uslugu. Ovako ja petljam i bivam svestran mada to ne želim, no nužda zakon mijenja. Sinoć sam popravljao svjetlo u kupaonici, pa si mislim kako mi je već pun kufer održavanja velike stare kuće i uvijek mislim kako je lijepo živjeti ljudima u novim stanovima ili malim novim kućama. Da imam takvu, mislim da bi bila „ko bombončić“. Pomislih i na to, što bi moj pokojni otac rekao da me vidi sad. On nije bio sklon promjenama i više je živio po onoj „dok sam ja živ meni je dobro“. Tu se definitivno nismo slagali i bez obzira što sam u nekim stvarima tvrdi „ziheraš“, ipak kad je riječ o poboljšanju životnog standarda obitelji, uvijek sam za promjene. Pomislih i na to kako smo svi mi u zagrljaju Oca kojem se katkada pomolimo. Što bi li On rekao na naše muke i probleme? Jednom sam ostao skroz „švorc“, dijete je bilo skroz malo i nismo imali niti za kupiti mu pelene. Te noći sam teško zaspao, jer sam brinuo, što ću i kako ću sutra. Od koga posuditi novac? Nećete vjerovati po izlasku iz kuće negdje oko 5 i 30 na pločniku sam našao novčanicu od 50 kuna i nešto malo drugog sitniša. Bilo je rano jutro i nigdje nikoga. Pokupio sam taj novac i kupio što je trebalo. Tih dana dobio sam i nekakav honorar i sve se pomaklo u pozitivnom smislu.Uvijek se toga sjetim i vjerujem u onu da se Bog ipak brine za sirotinju. Mi ljudi trebamo pomagati jedni drugima i pomoći im kada su u teškoj situaciji i ne gledati sve kroz novac. Mi koji smo hvala Bogu u ulozi roditelja, imamo drugačije odgovornosti, ali smo zbog toga ponosni jer uživamo u tom daru. Dođu kušnje, ali i prođu, kao i ratovi, neimaština i druga zla. Ipak divno je vidjeti dijete na očevom ramenu. Toliko se osjeća sigurno da može i malo odspavati.
Post je objavljen 10.11.2006. u 12:40 sati.