Cibona je večeras upisala svoju drugu pobjedu u Euroligi, ovoga puta žrtva je bila Unicaja iz Malage, aktualni španjolski prvak, koji je u Zagreb došao bez nekih važnih igrača. Pobijeda je izborena tek u produžecima, iako je u trećoj četvrtini Cibona stvorila prednost od +20. Krajem treće, i tokom četvrte četvrtine, Cibonina se igra raspala, a poraz nije upisan iz razloga što je ipak stvorena velika prednost ranije. Zadnji dio utakmice Cibonini napadi nisu ličili na išta. Svi su stajali daleko od koša i u posljednjim trenucima tih napada, lopta se obično nalazila kod nekoga daleko od koša. Onda je stvar u svoje ruke uzeo Jerry McCullough, i to je doslovno tako i izgledalo. Čovjek je sve vodio sam. Promašivao je, pogađao, trudio se, borio, radio osobne pogreške, i na sve je to imao pravo. Jer, naime, nitko od njegovih suigrača nije bio u stanju napraviti nešto, i na kraju je Cibonin niski (178) play ulazio pod koš i igrao skoro sve pozicije, i na kraju izvukao stvar u produžetku. U zadnjem napadu na utakmici, kojega je posjedovala Cibona, lopta je dana Davoru Kusu, koji bez žurbe kreće prema trici, i čeka do par sekundi prije kraja, i ispaljuje loptu koja nije pogodila metu i u produžetke se odlazi sa rezultatom 74:74. I tako u produžetku McCullough donosi Ciboni pobjedu. A još da napomenem par detalja. Prvo, Goran Vrbanc je počeo u petorci, i zabio dvije genijalne trice, ali i skupio tri osobne pogreške, i seli na klupu, i više se ne vraća u igru, a Anzulović je na pressici naveo razlog tome što nije dobro za mladoga igrača da bude u igri dok momčad tone (iako ga je mogao staviti dok je bilo +20), a momčad je u zadnjoj četvrtini bome i tonula zahvaljujući ponajviše lošoj odbrani Bariše Krasića, kao i bezidejnosti u napadu. No, Krasić je ubacio i dvije trice za redom dok se u drugoj četvrtini stvarala prednost, tako da ima i svijetlu točku u nastupu. Iako Unicaja ima tri poraza u tri susreta u Euroligi, po meni, to je momčad koja samo čeka tren da eksplodira, još pogotovo kada se vrate ozljeđeni. Igra im ima smisla, igraju disciplinirano, i u današnjoj utakmici su se valjda tisuću puta našli u situaciji da imaju slobodnog igrača na šutu za tri poena. Ali, bitno da je pobjeda upisana. Imamo 2-1, čestitke Jerryju, idemo dalje...
I još jednu stvar da spomenem, Jerryja su na pressici poslje utakmice novinari htijeli omalovažiti i tekstovi su išli u smislu da je on skoro bio krivac za poraz, i da je samo dobro odigrao u produžetku, ali to naravno nije tako. Nikada se ne zna kada netko ima za cilj nekoga istjerati iz momčadi, jer mediji su moćna stvar. Iako sada vjerovatno nije riječ o protjerivanju ovog cara, sjetimo se slučaja dok se McCantsa tjeralo iz Splita, da bi Ukić dobio prostora. Tu zavjeru su iskovali novinari, naravno, a McCants je bio play kakav više poslje nije ni kročio u Gripe... McCullough se polako prilagođava i sve je bolji i rađe bih ostavio njega, nego dovodio novog igrača.
A da i priložim Anzulovićeve riječi. ''Čestitam igračima na pobjedi, posebice Jerryju koji nas je izvukao", te "Jerry je jedini preuzeo odgovornost, dok drugih nije bilo''. Eto, da ne bi ispalo da ga jedino ja podržavam.
Post je objavljen 09.11.2006. u 22:14 sati.