Marketing
.:Zvuk oluje:.
Zagreb sniva miran san
daleko je Amsterdam
daleko su Capri, Pajo, Mirna
Jinx i Jasmina
6. studenog 2006.
u ovo doba godine, kada prvi snijeg propaduje, neobicno volim epistolarne forme. pisem pritajeno i nedostupno zbog premalo rijeci koje izmjenjujemo u ovom svijetu, okrutnom i usamljenom. ali u njemu smo se pronasli, pa gubili, pa pronalazili u drugim oblicima. i zato volim taj svijet koji mi pruza sve ono cega se bojim.
lebdimo iznad zemlje, bivamo san i povremeno dajemo sve - sneni i zamisljeni. nakon svega, udisemo gusti zrak nad glavama, davimo prijatelje svojim sitnicama, a ljudi nam fale jer ih hocemo stalno, a ne smijemo.
mozda nikada necu shvatiti. svejedno, ostanite i naviknite me. kako god. mijenjajmo se, ali ostanimo!
Tihe su oranice
s druge strane granice
ali zvuk oluje cujes samo ti
8. studenog 2006.
nenaspavana sam kronicno. ne radim nista. bila sam na divnom koncertu i uvjerila se koliko mi sve znaci. drukcije nego ikada prije, ali ionako je uvijek drukcije. toliko sam stihova htjela poslati, ali se bojim nerazumijevanja zbog nepodudarnih ljubavi koje dijelimo. sve je tako proturjecno i divno u gruboj njeznosti kojom me šamara. sve je blizu, a izmice, bjezi od mene jer imam tendenciju gusenja.
a ja..nisam vise svjesna. pokusavam biti strpljiva, ali gubim koncentraciju, pa se zalijecem u galopu, guram se i dobivam previse poljubaca, u prosjeku 2-3 na dan, ili noc u kojoj zavrsim slucajno.
sve je postalo slucajnost, iznenadjenje, mrtvi mis na stepenicama, shok, strah, borbe u glavi... i ja koja moram biti zahvalna, pa blistava, draga i strpljiva. NE, ne idem protiv sebe! jednostavno nisam sigurna kakva sam u nekom oku, u velikom zagrljaju i zamisljenoj osi poljupca u oba obraza. toliko trenutaka...
tko zna zasto sve to ne zaboravljamo? prestali smo pricati.. bojimo se gubitka kontrole. ja pijem da zaboravim, a onda sanjam beznacajne situacije, gazim za svojom pribranoscu.
u ovom pismu nikoga ne imenujem. nije potrebno. znamo se. ja znam ponesto od likova i ponesto od duša.
kako da budemo iskreni? kada cete mi priznati da stvaram(o) kaos? ima li to veze sa srcem mozda? toliko imam pitanja koja zastaju u grlu i koče se u mozgu.
nista od svega necemo izgovoriti, dragi moji, samo cemo pustiti da nam se sudaraju oblacici nad glavama i pjesme da govore gluposti u kojima se pronalazimo.
opet cete me gledati dok budem pjevala i misliti da je nekome upuceno.
opet cete me gledati dok budem pila pivo na slamku i misliti da je nekome upuceno.
ja cu opet cekati sitnice i brojati svakodnevne bijegove; zvati, padati i ploviti do beskraja...
nitko nema nikada
sto bi da mu pripada
nema Kruha nema Vina
nema Godina
9. studenog 2006.
ucinite sa mnom sto zelite. dobro znate da se u ovom krhkom tijelu krije nevjerojatna snaga!
ljuljaju se zavjese
da nam kisu navijeste
ali zvuk oluje cujes samo ti
*stihovi iz: Darko Rundek - Zvuk oluje (nadam se skoroj nabavci novog albuma :))
Post je objavljen 09.11.2006. u 22:40 sati.