Tupi osjećaj ravnodušnosti na smijeh demona.Sotona plače pred bogom,pognute glave traži oprost.Svjetlo tame prodire u tamu i stvara mračni ambijent gdje se radjaju abortirane i neželjene svijesti,bića nepromišljenosti.Još je jedna duša uništena,dovedena u neshvatljivo ludilo ovoga dijaboličnoga prostora,dimenzije rugla.Crne misli lete prostorom vrišteći na sve one neostvarene ideje kreativne želje za uništenjem.Luciferovo tijelo leži na tlu obasjano svjetlom gospodina dok andjeli u ružinim laticama padaju na samo dno ponora.I ponovno se javlja ta riječ,koja progoni nesveta usta i jezik heretika dok se moli bogu.
Post je objavljen 09.11.2006. u 19:57 sati.