Ja nisam vise u stanju gledati svijet
Svojim krvavim ocima, punim patnje,
Punim zlokobne slutnje i nemira.
Ja vise ne mogu cekati da dodje sutra
S novin nedacama i laznim nadama,
S kojim je rodjeno moje bozanstvo.
Ja nisam vise mlad i sposoban
Da podnesem napore koje donosi zivot
I nisam spreman za odluke.
Ja nikada necu moci shvatiti,
Zbog cega se zapravo svi rodimo
I zasto sam samo ja kaznjen?!
Moja su se godisnja doba izmijesala,
Zime su mi tople, a ljeta hladna,
Proljeca su mutna, a jeseni su obicne;
Onako dostojanstveno sjetne.
Ja nisam u stanju sve to da shvatim,
A sto je najgore, potpore nemam.
Odavno sam postao mjesecar.
Lutam po krovovima bez straha za pad,
Jer nazalost, nije moj red.
Al' jednog prelijepog dana, pred suton,
Ja cu se pojaviti u kronici veceri,
Da zakljucim dnevni program...
Post je objavljen 19.01.2007. u 15:58 sati.