Marketing
Razmišljaš li kad o tome što je ispod zemlje koje hodaš? Razmišljaš li o kostima koje čuva ta zemlja? Pitaš li se čiji prah gaziš? Kuca li u njemu srce? Osjećaš li prisutnost duša onih koje ne vidiš, a razmišljaš o njima? Misliš li o smrti? Ili se smatraš besmrtnim? Planiraš li budućnost? Osjećaš li miris tuge kako se širi? Vidiš li suze koje netko krije? Gutaš li svoje osjećaje ne bi li ispao snažan? Misliš li da smrt donosi kraj? Vjeruješ li u sudbinu? Želiš li ruže na svom grobu? Misliš li da je život nebitan? Vidiš li prazan grob kad sklopiš oči? Očekuješ li svjetlo na kraju tunela? Pravi li ti samoća društvo? Saginješ li glavu i rukama grliš vlastita koljena? Boli li te gubitak nekoga tko ti je bio drag? Hrani li se netko tragedijama, pa se zato moraju dešavati? Smeta li te prolivena krv? Osjećaš li kako bodež prodire u tvoje misli?
Ne znam čini li ti se ovo morbidnim, ali trenutno mi misli putuju nekim tamnim putevima. Vode me k sjenama preminulih. Moram se zapitati! Moram postaviti tisuću pitanja. No, jedno ne želim... Ne želim pitati "zašto" jer ne postoji odgovor na to pitanje. Neću ga ni tražiti. Oprat ću gorkost koju osjećam svim osjetilima, jer želim okusiti istinu kako bih mogla osloboditi svoje misli za nešto vedrije, a srcu dopustiti da osluhne kraj ove priče... I oprostiti se...
.....................................................................................................
Post je objavljen 09.11.2006. u 16:52 sati.