Sjedim sama u mraku sobe,
Osjecam prazninu…
Prazninu sto je ostala za tobom.
U glavi mi se ispreplecu misli
Polako me vracaju u proslost,
U dane kad sam bila sretna
U dane kada mi osmijeh nije
Silazio s usana…
U dane kada si bio tu
Cudno je
Osjecam se kao sama
Tako odvojena od svijeta
Pred ocima mi tvoj lik
Pogled andela..
I shvatim koliko mi falis.
Koliko mi fale tvoji dodiri,
Tvoj glas,
Koliko mi fali da jos jednom
Cujem:...volim te...
Sada znam da nije bilo iskreno,
Al ipak..fali mi
Zasto te tako tesko zaboraviti
Odustati od svega
Kad si me tako povrijedio,
No znam,
Srce ne bira
Preslaba sam da se borim,
Da se uvijeravam da te mrzim..
Tesko je protiv srca
A ono jos govori da te jos uvijek
Neizmjerno voli…
"vrijeme prolazi...
tebe nema uz mene.
jedno srce, jedna duša,
a toliko daleko...
vrijeme prolazi...
zrnca pijeska
u pješčanom satu...
sekunde čine se duge,
moje male vječnosti...
zašto su toliko kratke
kad si tu???
tada su sati
samo treptaj oka...
a da pustimo vrijeme,
zaustavimo satove,
budemo jedno drugom vječnost???"
Athropa
Post je objavljen 09.11.2006. u 15:34 sati.