Marketing
Osječam se kao da mi je tijelo sastavljeno od gume. Nisam mogao spavati nočaš. Ležao sam u krevetu i radio na računalu. Programirao sam bazu podataka za lokalnu mrežu u PHP-u i MYSQL-u. Inače to radim po danu, tijekom svog uobičajenog radnog vremena. Ali, jučer me je nesanica gadno uhvatila. Morao sam nešto napraviti. Osjećao sam se tako jadno i tužno da sam morao nešto stvoriti sa svojim rukama. Htio sam se ozlijediti jučer. Nisam se baš pretjerano volio. Posvađao sam se sa Crvenokosom. Ja sam bio kriv. Nisam naučio izražavati svoje želje na glas što nas je dovelo da zastajkivanja u razgovoru i na posljetku svađe. Dugo je trajala. Bilo je kasno kada sam došao doma. Nisam vježbao. Preskočio sam još jedan trening i moje tijelo osjeća posljedice toga. Jadno moje tijelo.
Trebam vremena da se povratim sebi. Nisam bio iskren s njom i sada mi se to vraća u lice. Ili možda i jesam bio iskren s njom. Možda se ovako osjećam i ponašam zbog nekog nedostatka unutar sebe. Vjerojatno sam ja kriv. Nisam dobar. To nikako. Da jesam, ne bi došlo do toga. Pokušavam dokle mogu, ali ponekad se osjećam kao da ću se raspasti na tisuće komadića. Nestajem. U zadnja sam tri tjedna radikalno promijenio karakter. Više nisam ona ista osoba s kojom su Opatica, Mrvica i Darkerica bile. Mislim da sam izgubio dio sebe, i to isključio vlastitim htjenjem.
Krećem se u petlji i čini mi se da sada proživljavam trenutke iz prošlosti na jedan ubrzan način. Skoro svaki trenutak sa Crvenokosom me podsjeća na loše trenutke sa Danielom. Ili samo moj mozak pamti loše trenutke, a sve ostalo odbacuje. Imam osjećaj da sam dizajn sa greškom, da su ovakve situacije posljedica jedne sistemske greške u mojem osnovnom kodu. Mislim da je. Čini mi se da se stabilna, cijela osoba ne bi trebala tako ponašati kao ja. Nemoguć sam za komunikaciju. Kroz glavu mi se miješaju tuđe i svoje želje. Izlaze iz mene jedna za drugom zbunjujući sugovornika. Nisam siguran u ono što želim. Izgubio sam ga iz vida zadovoljavajući drugog.
Tražio sam vrijeme da razmislim. Dan dva da se povratim i shvatim ponovno tko sam. Ne pušta mi to. Zove me, šalje mi poruku i onda me opet zove na drugi telefon u rasponu od minute da potvrdi ili otkaže naš sastanak. Koji dio daj mi mira nije shvatila? Naravno da bi ju rado vidio. Naravno da bi preskočio svoje vježbanje da ju vidim. Ali, onda neću biti sretan. Ne volim se dok ne vježbam. To me usrećuje. I sada sam opet prisiljen odlučivati. Opet me zove i prisiljava da izađem iz svojeg ritma, odlučim stvari o kojima nisam razmišljao i prekidati one stvari koje sačinjavaju moju osobnost, na koje sam naučio računati. Ne volim to. Nisam sretan. Ali, zbilja nisam sretan. I muka mi je zbog toga jer sam ja opet kriv za to, jer sam smeče od čovjeka što sve lijepog u svojem životu razjebe i što jednu tako prekrasnu osobu opet odbija od sebe.
Ne zaslužujem živjeti. Ne zaslužujem ništa dobrog oko sebe. Gadim se samom sebi.
Post je objavljen 09.11.2006. u 14:57 sati.