Moj prijatelj Mirko ima skoro šezdeset godina, ali je još uvijek dijete s posebnim potrebama. Svako se jutro vidimo i on mi uvijek veselo mahne i uništi sve loše misli u mojoj glavi. Njegov osmijeh je dokaz divne Stvoriteljeve nakane da nam kroz nesavršen lik pokaže ljepotu ljudskog postojanja.
Moja je dužnost taj osmijeh proslijediti i onima koji ne stanuju u našem susjedstvu. To je i odgovor (jedan od odgovora) zašto blogam.
Post je objavljen 09.11.2006. u 12:47 sati.