Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/chablis

Marketing

POGLED KROZ ČAŠU PORTUGIZCA

Peta (ali ne Ahilova) po redu dodjela književne nagrade VBZ-a i Večernjeg lista. Potaknuta simpatičnom autobiografijom nagrađenog Hrvoja Šalkovića odlučih se poigrati izvjestitelja i onako sasvim neformalno podijeliti s vama moje dojmove. Fotografija neće biti, morat ćete se osloniti na moju pisanu riječ.

Iako je iz inervjua objavljenog u Večernjaku i na Knjiškom moljcu svakome jasno da se radi o izrazito simpatičnom tipu nisam izdržala, a da se osobno u to ne uvjerim. Nekako mi se prišmajhlao srcu poradi te svoje svestranosti koju i u sebi primjećujem, pa sam s te strane pristrana. Nije da i ja imam tvornicu ljevaonice željeza ili da sam vozila auto utrke, ali kako je moj mali život ispunjen „kojekakvarijama“ odmah mi je postao draži no što to možda treba.
Recimo da je polovica uzvanika došla po dužnosti, jedna trećina iz znatiželje (kao ja na primjer), a ostatak na večeru. Kad se sve zbroji, oduzme i podijeli zaključak je da je dodjela bila ugodno mjesto druženja ljudi istovremeno sličnih i vrlo različitih interesa.

Primjerice, ugledala sam neobičnog čovjeka koji je u zmazanom kožnom ili kvazi kožnom kaputu video kamerom snimao uručivanje velike boce šampanjca nagrađenom, a potom na domjenku brat bratu 7 (sedam) puta na tanjur natrpao ogromnu količinu hrane (koja je zbog obima imala tendenciju ispadanja u niže sfere, odnosno na pod) pa sam odlučila otići do njega i iz prve ruke doznati je li on taj pomaknuti tip kojeg sam gledala u nekoj TV emisiji i koji ima dva stana u Novom Zagrebu puna smeća pa su se stanari bunili zbog smrada koji se širi iz istih. I da, to je glavom i bradom bio on! Ovaj puta bradom „francjozefskom“ jer kako mi je rekao osim drugih snima i sebe s raznim oblicima brada i brkova jer zapravo radi arhivu kadrova koje će jednog dana upotrijebiti za filmove koje snima!!! Mislite si sad što god hoćete, baš kao što to činim i ja, ali priča dalje ide ovako: frajer kaže da ima svoj privatni Holywood i da će filmove producirati izvan Hrvatske pa neka si Bandić misli koliko će on tu novca od poreza izgubiti jer filmovi neće biti prikazivani u našoj zemlji. Švedska dolazi u obzir. Njegove svijetlo plave oči i mirno lice ne odaju njegovu pomaknutost, ali sve ostalo me uvjerava u nju.
Šalkovića nisam osobno upoznala (što će oni koji me znaju uzeti za jako čudno) jer zapravo nisam znala što da mu kažem, a u tom trenutku nisam imala ni roman u ruci pa da ga zamolim za autogram.
Do gospodina Bandića nisam stigla jer je otišao prije nego sam ga našla, a baš ga htjedoh pitati kad će na mom raskrižju postaviti semafore i podijeliti s njim koje iskustvo iz kuhinje.
Od pisaca meni dragih proćaskah s Ferićem, za Jergovića samo riječ pohvale kako je lijepo predstavio dobitnika.
Gospođa Primorac, urednica kulture Večernjeg lista izjavila je da je njen suprug puno prije kao član žirija bio sa Šalkovićem, a da je ona roman uzela noć prije nagrade i tako tu noć provela s njim, što je izazvalo buran smijeh. No, kako je Šalković 1973. godište, a budući da se dame za godine ne pita mogu samo vjerujući vlastitom vidu potpomognutom lećama zaključiti da je gospođa dobro odabrala.
Malo čuđenje je izazvala izjava voditeljice programa Blaženke Leib da je Nenad Rizvanović u VBZ-u zadužen za glazbu, a dosad su poznavatelji književne scene i njene skrivene strane vjerovali da je on urednik u gore spomenutoj nakladničkoj kući.
Ma, sad ćemo se svi furati na Šalkovićevu autobiografiju pa će tako primjerice Rizva biti glazbeni kritičar ili barem DJ, a i ostali će si odabrati neki posao koji nema puno veze s njihovim radnim mjestom. Kako je moto “Eduke“ „znanje je in“ vjerujem da će i ovako šarolike autobiografije biti „in“.
Oko stola s prehrambenim finotama se nisam puno gurala, ali javno moram priznati da sam pojela tri kolača i popila nekoliko čaša portugizca što je možda bacilo još ljepše svjetlo na ovu petu po redu dodjelu književne nagrade.
Obično se s nestrpljenjem očekuje hoće li iskrsnuti neki skandal, no moram vam reći da svađa i tučnjave te padova od pijanstva nije bilo, da su taktovi Dylanove glazbe u odabiru novog VBZ-ovog Dj-a doprinijeli dobrom raspoloženju i da ću se kroz koji trenutak s veseljem baciti na čitanje nagrađenog romana.


Post je objavljen 09.11.2006. u 11:30 sati.