ovih dana razmišljam o tome treba li se zadovoljit s prosjekom... čini mi se da su mi sve veze (prijateljske i ine!) nekak prosječne... nije to ona razina koju bih nazvala bliskošću...
Zanemarite prosječnost, težite izvrsnosti!
Za razliku od perfekcionista, čiji su standardi često iznad razumnog, oni koji teže izvrsnosti prepoznaju svoje kvalitete i mogućnosti.
biti izvrstan
- svojim stavom, radom, ponašanjem, riječima i djelom težiti svom punom potencijalu
- imati strast za život, posao koji radite, hobi u kojem uživate
- rezultat je svjesne odluke o ispravnom i pozitivnom načinu razmišljanja i životu, bez obzira na iskušenja, ali bez očekivanja nagrade
- imati samopouzdanje temeljeno na čvrstim uvjerenjima o svojoj sposobnosti i pravednim odlukama
- biti odgovoran za svoje ponašanje i nikome ne dati pravo raspolaganja nad svojim raspoloženjem
- dati svakome najviše što možemo bez očekivanja da nam se naš ulog vrati
ovo zadnje me definitivno pogodilo... jer tko od nas nije u odnosima s ljudima oprezan i proračunat? svi kalkuliramo i očekujemo nešto za ono što damo. TO naravno nije poanta davanja.
neželjena posljedica tih kalkulacija su površni ili lažno bliski odnosi s ljudima; prijateljima, rodbinom, pa tako i partnerom.
e tu je zajeb...
ono što svi mi najmanje želimo je površna veza. svi bi htjeli da nam cura/dečko završava rečenice, i da je u svakom pogledu ispunjenje svih naših želja i snova. ali to se rijetko ili nikada ne nalazi.
prednosti površne veze
veza potiče osjećaj cjelokupne dobrobiti i što smo više vezani to smo sretniji. to je bio zaključak istraživanja kojim je utvrđeno da ljudi u braku imaju najviše rezultate kad se radi o osjećajima samopoštovanja, sreće i zadovoljstva - čak i onda kad ne smatraju svoj brak posebno dobrim. samci su imali najniže rezultate zadovoljstva.
hmmm... zanimljivo, ali ne sviđa mi se implikacija da bih bila sretnija, samo da sam udata...
ja sam, kao i uostalom mnogo ljudi, pristalica one potrage za "onim pravim", srodnom dušom tj. onim nekim polubožanskim bićem koje će me upotpuniti i učiniti beskrajno sretnom... (i ja njega zauzvrat, to se podrazumijeva!) tako da me ni najmanje ne privlači ideja "ne posebno dobrog" braka. ključ uspjeha braka, kao i svakog odnosa, je naravno u kompromisu, ali ja ne pristajem na kompromise kad se radi o osobi s kojom ću provesti ostatak života. jer meni brak to znači, a ne samo logičnu stepenicu u vezi.
srodna duša
klasična definicija – grčki mit: prvobitno ljudi su imali 4 ruke, 4 noge i jednu glavu s dva lica, ali Zeus se bojao njihove moći i prepolovio ih je, osuđujući ih da provode život tražeći svoju drugu polovicu. Ova teorija je navedena kao polu-ozbiljna priča u Platonovu Simpoziju gdje je svim učesnicima naloženo da filozofiraju na temu ljubavi.
religijska definicija – koncepti reinkarnacije i karme: srodne duše su provele mnoge prethodne živote zajedno.
bilo koja od ove dvije definicije works for me...
Post je objavljen 06.11.2006. u 09:57 sati.