Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/jja

Marketing

Napredni zapad i cistoca...gosti i pusenje

...koje me odvelo do pusenja, slapica za goste i svaceg neceg, ali krenimo redom.

Cistoca. Wc daska. Uvijek spustena. Em bi mi inace lako nesto upalo, wc skoljka je tocno ispod nise prepune kozmetikom, em na poklopac odlozim slozenu robu koju cu obuci nakon tusiranja. Sinoc ulazim u mracnu kupaonu (svjetlo u hodniku) i odlazem cisti donji vec na poklopac, prije nego cu uci u kadu. No, odlazem ves, palim svjetlo. I cujem kako nesto pada u vodu?!?! Naime on je isao kod mene na wc, jer je u njegovom vec bio netko (gost) i zaboravio spustiti skoljku.
Vrijeme radnje, nekoliko sati ranije, odlicno opskrbljen kvartovski ducan, drze se za bolje, na pitanje gdje im stoji Pumpernickel (to kao da sam u Zagrebu za makovnjacu pitala) tri zbunjena mlada trgovca ceskaju glavu kao da sam ih pitala gdje slijece sljedeci NLO, pitaju jel to voce?! Ja gledam sokirano. Pitaju jel to cips?! E a da sam ih pitala gdje je sljedeci McDonalds, na to bi mi ko iz puske odgovorili. Otisao ovaj svijet u hondurac, kupovati meso kod provjerenog mesara se smatra luksuzom, a ne imati najnoviji mobitel - zaostaloscu?!

Pusenje: kod nas se ne pusi i to je OBVIOUS, AUGENSCHEINLICH iliti OCITO svakome tko kod nas dodje, jer nam stan fino mirisi, nigdje nema pepeljara i oboje smo nepusaci. Ljudi koji mi dodju obicno pitaju smiju li na balkon (prije nismo imali balkon, pa su isli pred kucu i koliko god mi ih je bilo zao, bilo mi je zao i mene i da mi stan danima smrdi po dimu, uvuce se to i u zastore i sofu itd. ) Uglavnom, gosti pitaju smiju li na balkon, ako je lijepo vrijeme i ja sjednem k njima, ako nije (kao sinoc), dam im moju fleece jaknu, utoplim ih, pritvorim vrata balkona i prepustam ih njihovoj ovisnosti. dead
Jaknu ionako istu vecer hitim u masinu i sve pet. Sofu bas i ne mogu. U pocetku sam mislila da ce ta mjera reda odbiti mnoge goste namjernike. Ali pokazalo se suprotno. Dragi ljudi mi ne dolaze kako bi KOD MENE PUSILI, nego kako bi se kod mene druzili, fino jeli fino pili, smijali. U pravilu pusaci dolaze k meni cesto i rado i kad dodju ostanu tako barem 5 sati, pa zna biti i dva ujutro, a drugi dan se radi. Hocu reci da im je tak grdo pusiti na balkonu valjda ne bi dolazili? I meni se zbog toga ne bi zamjerili.
Imam i ja neke svoje ovisnosti (slatko) i ne ocekujem da se zbog istog cijeli svijet prilagodi meni. Dakle ako odem negdje u goste i nemaju kolaca, ja necu demonstrativno ustati i otici kupiti neke, ali cu drugi put donjeti svoje za sve i problem rijesen.
Ne zelim da domacini mijenjaju svoje navike zbog mene. Jer ni ja to ne cinim zbog njih.
Jedino me smeta kad sa mojih pusacicama idem u restoran, neki finiji, koji ima u pusackom dijelu losije stolove, bas bude ono "kaznjenicki cosak". I sjedimo tamo. Onda pojedemo i skuzimo da nam film pocinje za 10 minuta, a mi nismo ni blizu kina (karte su nam v zepu) i jurimo van. Nisu pusile. Al smo sjedili skoro pa do wc-a LOL.
Meni kao nepusacu stan pusaca smrdi. Ne, to nije razlog da im ne bi dosla, ali ako cemo iskreno, takvi stanovi mi ne mirisu. Isto valjda kao sto nekome tko je vegetarijanac ne mirisi lijepo u steak restoranu. Ili kad netko pita – kako mi se svidja njen novi parfem, a ja mirisem neku cudnu mjesavinu parfema i cigareta i ne mirisi mi ni na sto dobrog. Da napomenem, kad dodjem pusacima u kucu – nikad mi ne bi palo na pamet da prigovaram za pusenje. Jednom prilikom sam bila gost u pusackoj obitelji i domacica se ustrucavala pusiti u boravku gdje sam ja trebala spavati, a bilo je jako hladno i zima za pusiti negdje drugdje. Evo ja cijenim tu gestu i bas me se dojmilo, ali ne bih nista rekla ni da se pusilo u boravku. Njihov dom – njihova pravila i ja to postujem. Zato i ovim putem hvala Berlinu. Ali kod mene my home – my castle.cerek Nikad ali nikad nitko od mene nije otisao gladan ili zedan (barem ne da bih ja znala), u pravilu svaki gost namjernik dobije kolace i nesto toplo za jesti, ako je nenajavljen i nemam namirnice za fensi smensi jelo, jesti ce ono sto i mi i ja tu ne vidim nikakav problem, jesti ce onda povrtni omlet i salatu i biti jednako dobrodosao kao i uvijek. Ali ako sam pozvala goste polomim se od truda da im kod mene bude lijepo, peku se barem jedni kolaci, pokusavam spremiti jelo za koje sam cula da vole ili znam da bi voljeli probati, pije se kvalitetno vino, dobiju se tople papuce (koje redovito perem, ne ne morate gurati svoja stopala u necije bakterije) imam 6 pari slapa za goste

i obicno to bude dosta po posjeti, istu vecer operem kako bi bile spremne za druge goste. Ako prespavate, a kod mene je i to cest slucaj, onda naravno slozim krevet, sve cisto i mirisljavo (iako sam ja vec imala ponude spavati na koristenoj posteljini, iako je moje nocenje bilo tjednima unaprijed planirano?!), gost dobije dva meka rucnika uz uzglavlje, kockicu umotane cokoladecerek (one hotelske, nabavila sam i to), pokazem kako se koriste daljinski, gdje ima zanimljivih knjiga ako ne moze zaspati, ako se ujutro rano probudi i ne zeli buditi nas bas u sedam...pokazem kako se zamracuje soba, podesava grijanje, donesem bocu vode i casu uz krevet, pokazem vec jel musko ili zensko koji gel za tusiranje smije koristiti i slicno, a volim za goste imati spremno starter set – ima u DM-u za smijesne novce, mali gel za tusiranje, mali sampon, mali dezic i onda to smiju ponjeti doma. Uzivam biti domacica (u smislu ugostiti, ne u smislu kuhati i prati 7 dana tjedno). Volim ugostiti, uvijek imam u zamrzivacu spremno nesto za hitne slucajeve – domaci kolac zamrznut ili barem pizze koje se uguraju u pecnicu, uvijek ima voca, kave, cajeva sto vrsta, mineralne, soka od jabuke. Iako nam malo ljudi dolazi nenaljavljeno, nas u pravilu rijetko ima doma pa bi vise puta poljubili zatvorena vrata. Osim toga kad smo doma, barem jednom tjedno imamo vec nekoga, pa ne bih da se guzvaju. Ali moze da me nazove frendica koja nije iz mog grada i kaze da su u blizini i da dodju za pola sata, taman da stignem postaviti stol. Uglavnom ako sam vas pozvala kod mene cete 100% dobiti nesto konkretno za jesti, nesto toplo, moze i raclette, pa komunikacija tece, kad zapne svatko se pravi da sredjuje svoju tavicu wink...imam neki svoj obicaj da svakome gostu zamotam kolaca za doma, jako im se dopada ta moja mala musica. Ako se jede za stolom, a ne gricka se u boravku, onda gustam servirati - prikladne case vec koje je vino, salvete staviti u lijepe metalne obruce, svijece, malo diskretne dekoracije, neke sezonske...volim da vide da sam se potrudila oko njih. Ne volim da mi se zaviruje u frizider?! Niti bih ja to ikad ikome ucinila, za mene je to stvar kucnog odgoja. Druga je stvar kad imam goste na nekoliko dana, naravno da nece cekati jadni da se ja sjetim svaki put izmedju obroka ponuditi bas to i to. Ali njima napomenem na pocetku – koje vrste sloboda su samorazumljive LOL.
Osim toga mi i sami fino jedemo, ne mora to biti uvijek hrga mesa, pa me nikad nije sram ponuditi gostu namjerniku ono sto bi mi ionako jeli. Napravim uvijek puno ako su gosti planirani, sram bi me bilo da se netko nije dosta najeo i uvijek planiram kako cu od preostalog mesa recimo sloziti neku mastovitu salatu drugi dan. Na srecu u vecini slucajeva ne ostane nista i to mi je najbolji kompliment. Nerijetko specem pizzu, svi sjednemo na pod i igramo scrabble. Uglavnom vazno mi je znati ako gosti nesto bas nikako ne jedu (druga vjeroispovjest vegetarijanci i slicno)...u podrumu uvijek ima nekoliko boca domaceg vina, kad se svede na tri boce plavca, hitno nadokupujem. Grickalica imamo samo zdravih tipa voce, sjemenke ove one, suho voce, ovo ostalo ne kupujemo jer bi zacas bili kao bundeve. Kupljeni keksi mi nisu fini, ako bas nikako ne stignem (sto je rijetko jer se znam organizirati) onda trknem u slasticarnu.

Ne volim da su mi gosti stres...ako dolaze na veceru, ja prvo odspavam posteno, ako je vikend, pa onda setnja vani, pa surfanje, pa nama lagani rucak...recimo oko pet popodne polako do kuhinje, hrani treba oko sat vremena...meni da se otusiram i presvucem jos pola sata i to je to. Mislim da se postovanje spram gostiju odaje i time da ni vi ne izgledate kao da su vas u smetlarniku zaboravili. Ne volim kad gosti kasne, dobro 15 minuta sim tam, ali sat vremena?! Jelo se ohladilo, a spremila sam ga na vrijeme da oni mene ne cekaju gladni, i sad kao ispada da ja ne znam spremiti jer hladno jelo nis ne valja?! Zove tako neki dan jedna lokalna, ajmo ju nazvati Silke – i pita Silke u sest, a treba kod nas doci u pola sedam da jel bi mogli mi to pomaknuti na pola osam jer ona se sad sjetila da bi prije nas skocila jos do fitnessa. Ja kazem -ne moze. Ona tajac i kao ha,ha ha al si me presla ja mislila da ti to ozbiljno. Ja – pa naravno da sam ozbiljna (ovo je mana kad se stalno zezate kao ja, jednom kad ste ozbiljni nitko ne shvati kako treba rolleyes) doci ces za pola sata i na tvom mjestu ja bih krenula sada, guzve su u gradu. Bome je dosla na vrijeme.

No na sve ovo me potaknuo zapravo razgovor s nekoliko Nijemica, na temu cistoce, zapravo moje stanje soka u kojem su me ostavile. Uglavnom pri tom razgovoru sam saznala: posteljina se mijenja jednom mjesecno ili cesce svakih 7 tjedana?! Iako klinci smiju jesti grickalice na krevetu. Tusiranje ne uvijek svaki dan (aha eto europe) jer je to skupo, ne znam kako vi ali ja se moram svaki dan otusirati, meni je to dio osobnog bontona. Ljeti kosu perem svaki dan, zimi obavezno svaki drugi, kad imam vremena i svaki. Nema nista ljepse od mirisa frisko oprane kose. Ostala sam sokirana, pogotovo jer su mi to ispricale osobe koje su dobro obrazovane, nisu siromasne, recimo neki zdravi srednji sloj. Traperice se nose 7-8 dana prije pranja? Sad mi je jasan "miris" koji se oko nekih naoko njegovanih ljudi siri. Iste osobe kazu da je dovoljno obrisati pod u kuhinji i kupaoni jednom tjedno? Meni treba citavih 5 minuta za taj posao i ako ne obrisem 2-3 dana, nakupi se dlaka i prasine i sve je fuj. Deke se ne peru ni po godinu dana....tako, eto dosad sam hvalila moje su-mjestane, ali ovo im je tamna mrlja na zivotopisu LOL! Kuhinjska krpa se mijenja svaka 4-5 dana bez obzira sto je sva flekava, zmazana bang.
Mislim oznojite se tu i tam sport, seks, trcanje za djecom, uvuce se miris przenog mesa u kosu i sve to je ne znam, manje vazno nego 10 minuta duze surfati ili gledati tv???
Dakle cistoca je pola zdravlja, a Nijemci misle da je prljavstina druga polovica. Rucnike koriste po tjedan dana. Onda kazu da su Ausländeri prljavi. Ja sam Ausländer i presvlacim posteljinu svaki tjedan, a peremo se hvala na pitanju svaki dan, se podrazumijeva. Kuhinjska krpa svaki dan cista, rucnik se koristi 1 dan i leti u vesmasinu. Tepihic u kupaoni se pere jednom tjedno, a ne kao kod moje preciste bivse susjede jednom u 5 mjeseci!!! Zavjesu operem svakih par tjedana kao i sofu, ona zavjese nije prala od 2002. Podove preletim svaki dan, ona usisava svoj tepison jednom u 2-3 tjedna, a ima psa.



Post je objavljen 13.11.2006. u 12:42 sati.