Gledam neke klince na Ribnjaku. Puše joint. Ne znam... dal' da mi ih bude žao ili dal' budem ljubomoran. Naime, ja sam pušio marihuanu, i taj doživljaj mi je ostao u lijepom sjećanju. I još znam zapaliti. No svejedno se pitam... dali je uredu da sad pušim. Osjećam se starije i odgovornije. Mislim da bi se mogao kontrolirati. Za promjenu. Kada sam bio mlađi, osjećaj napušenosti mi je bio prvi cilj. Osjećao sam se kao pripadnik supkulture stonera. Pušio sam svaki dan. Kada sam mogao, koristio sam i jače "opijate". Kombinirao. I onda, jednog dana, sam shvatio da sam postao emocionalni zobie. Nije me bilo briga za nikoga i ništa, nego da samo nađem novu količinu nekog opijata. Moja zabava. To mi je bio prioritet. Nije me bilo briga za druge ljude. Niti za sebe. To se moralo promijeniti. Roditelji su cijelo vrijeme znali tko sam ja i što radim, ali nisu nikako reagirali. Nisu znali kako. Bojali su se. Znali su da bi svaki njihov krivi potez mogao bitno pogoršati situaciju i u meni povećati bunt. No shvatio sam da ih iznimno žalostim i upropaštavam sebe. Jednog dana sam odlučio reći NE. Gadio sam se samog sebe. Shvatio sam da nisam bio sam psihički ovisan nego i fizički. Apstinencijska kriza. Odvratna stvar. Ali izvukao sam se. Sam sebi sam dokazao da imam dovoljnu snagu volje. Sam sebe očistio. Dvije godine kasnije, dogodilo mi se nešto strašno. Žena. Lijepa, pametna i zabavna. Nakon dugog razdoblja mog "zatupljivanja" i sustavnog ubijanja bilo kakvog traga emocija, ona ih je uspjela vratiti. Oživiti. Hvala.
Kada je to propalo, na trenutak sam pao na nešto što se u narkomanskoj supkulturi zove drug binge. To je kada padneš. Pod utjecaj. Ludila i slabosti. Na par tjedana sam se vratio na "staro". Opet. Cold turkey. Izvukao se.
Sada sam čist... Nikad više. Cugam pred Melinom sa ljudima koji me vole i poštuju. Mene. Ne ono neemotivno čudovište. Sada sam to ja. I vrijeme je da počinjem graditi svoj život. Normalni život. Voljeti. Patiti zbog ljubavi. Učiti. Raditi. Živjeti.
Samo da nešto raščistim. Marihuana je najopasnija droga na narko tržištu! Ne zbog njene štetnosti. Do sada nisam upoznao osobu koja je ostala samo na travi. Kako ono ide?
Beba vodi vukovima.
Droga ubija. Vjerujte mi. Vidio sam.
UPDATE!
Zbog buga u Blog servisu, nije bilo moguće komentiranje posta, pa sve vas koji ste to htjeli a niste mogli, možete to sada napraviti!
Post je objavljen 08.11.2006. u 20:12 sati.