Zato što smo puni straha. Kako se osloboditi straha, zaista i do kraja.To je glavna tema moje knjige. Danas ću još malo citirati uvodni dio i sadržaj, da dobijete pregled cjeline.
Smijeh je danas jedino ponašanje koje nosi život. Sve ostalo ga uništava. Bilo bi točnije reći da je ljubav jedini kreativni princip, ali je naše shvaćanje ljubavi postalo izvitopereno i turobno, tako da to što mi mislimo i osjećamo kao ljubav, više uopće nije ljubav. Zato treba početi od smijeha. Smijeh je jedino što zaista razumijemo i što nam je preostalo. Uvjerena sam da su humor i komedije najveće dobro, vrhunsko dobro koje postoji na našoj Planeti. Bog se sa svemirom možda kocka, ili ne, ali se sigurno smije. Utoliko bi bilo idealno da je ova priča napisana da vas nasmije. Možda dva dobra vica vrijede više nego sve što sam napisala na ovih tristotinjak stranica. Pa ipak, ovako ozbiljna priča ima opravdanje u tome što je spirala negativnosti toliko obuzela naš svijet da je potrebna izvjesna doza razumijevanja zašto se to dogodilo, a i da bismo uopće mogli pokrenuti pozitivan trend. Dakle, razumijevanje ispada neki ozbiljan posao, pa je tako i ova priča dosta ozbiljna jer govori o problemima i kako ih riješiti.
Neka to bude vaše zadnje razmišljanje o problemima. Ako budete mislili da nudim dobar način, naprosto ga primijenite, jer je jednostavan. I nikad više nemojte misliti o problemima, pričati svoje probleme, slušati tuđe probleme, rješavati bilo čije probleme. Jer, to je apsolutno siguran put u sve više, i više, i više problema. A to je gdje ste sad. Ako pomislite da bi ipak bolje bilo živjeti bez tih nerješivih i stalno ponavljajućih problema, neka ovo bude zadnje spominjanje nesporazuma, promašaja, nesreća, bolesti i svih tih stvari. Počnite se smijati, a problemi će nestati.
Dobro, treba napraviti još jedan pripremni korak da biste se uvijek mogli smijati, pa i kad vam nešto zapne. O tome je ova priča. O pripremi za smijeh. O pripremi da vam život bude valcer. Baš tako. Ili, da to kažem slikovito: ako se vrtite u jednom smjeru, pa se odlučite vrtjeti u suprotnom, ima jedan kratki tren kad trebate stati da biste se zavrtjeli suprotno. Ovo što čitate je taj nužni trenutak zaustavljanja negativnog smjera. Treba uložiti izvjestan napor da se zaustavi negativna vrtnja, ali se već i tada možete početi smijati. Kad se zavrtite u suprotnom, nazovimo ga pozitivnim, smjeru, stalno ćete se smijati, kao što se sigurno i Bog stalno smije. Kad se umorite od smijeha, onda ćete se smiješiti. I to je to. Ako to već znate, ne trebate čitati ovu priču. Ako ne znate, ovo će biti vaš zadnji ozbiljan, malčice naporan korak.
O čemu je ova priča? O energiji. O ljudskoj energiji. O strahu i o ljubavi. O tome kako «izgleda» energija straha i kako «izgleda» energija ljubavi.
Tako malo, gotovo ništa, znamo o ljudskoj energiji. Ona danas tka jedan drugi život, jedan drugi naš život, najčešće potpuno i apsolutno suprotan onome što mislimo o sebi, onome što mislimo da osjećamo. I otuda egzistencijalna zbunjenost, tisuću zašto bez odgovora. Ako uopće ima neko «ZAŠTO?» u ljudskim životima?! Jer, životi samo prividno teku, a zapravo se odvijaju u grčevitoj borbi iz minute u minutu da ih držimo nepomičnima, da ih zaustavimo. Silna energija je potrebna za to da biste zaustavili život. I onda se ne događa ništa više. Samo zaustavljanje vodopada. Izgleda nemoguće - ali pokazali smo se genijalnima baš u zaustavljaju vodopada našeg života. Koliki beskoristan trud, kako jalova, siromašna mašta!
Ne znam kako je bilo nekad davno, davno, ali danas ljudi ne znaju voljeti. Ima jedna zakonitost - ljubav i strah ne idu zajedno. Gdje ima straha, nema ljubavi; gdje ima ljubavi nema straha. Ljubav nikad ne može postati strah, ali strah može postati ljubav. Jednom kad naučite voljeti, nećete zaboraviti. Tomu me naučilo moje iskustvo. To je glavna tema ove knjige. Čak i nije komplicirano pretvaranje straha u ljubav. Posve je izvedivo. Apsolutno svakome od nas.
(...)
I još nešto kao uputa za shvaćanje ove priče. Često sam čula negativne komentare o nekim knjigama koje ja smatram neizmjerno važnima, a koje su njihovi čitatelji negativno ocjenjivali i to riječima: «Pa… tako, ima tu nešto zanimljivo, ali to nije književnost». Oni su zapravo odbijali koncept stvarnosti koje te knjige izražavaju, ali na taj uvijeni način - «to nije književnost». Da su rekli: «Ne prihvaćam tu ideju», morali bi se zamisliti nad onim «zašto», a to ljudi tako izbjegavaju. Onda nalijepe ideju «to nije književnost» i sve su tako elegantno riješili da ne moraju ništa promijeniti u svom životu. Tako mi za života umiremo, umiremo kad ništa ne mijenjamo. Zato želim naglasiti da ova priča nema namjeru biti u kategoriji «književnosti». Moja priča je ispričana sa strašću, ali nije književnost. Svakako da ljepota stila nikad nije na odmet i da doprinosi eleganciji mišljenja, ili oblačenja, ili izražavanja općenito. Pa ipak, suštinsku ljepotu stvara samo istina. Zato ova priča ne želi biti književnost - ona je iskustvo. Iskustvo koje je uporno tražilo istinu. Moje osobno iskustvo osmišljeno dokle god me misao služila i dokle me srce vodilo. Osmišljeno iskustvo, provjereno temeljitim promatranjem, tako da mogu reći da ima puno elemenata znanstvenog istraživanja, iako ne mislim da bi se moglo uklopiti u stroge znanstvene kriterije u nekoj značajnijoj mjeri, što je ujedno i prednost, jer strogi znanstveni kriteriji često su samo alibi za neinventivnost i osrednjost, osobito u društvenim znanostima. Zato ovu knjigu trebate prosuditi po tome koliko osjećate da je istinita, po tome koliko mislite da je istinita i po tome koliko ćete uspjeti sami provjeriti njezinu istinitost. Ne po tome koliko je književnost ili koliko je znanost, jer nije ni jedno ni drugo. Ako je možete pokušati razumjeti ne pokušavajući je ugurati u bilo koju šablonu ili kategoriju, onda ćete biti na putu da shvatite što je to mudrost srca. Tako ćete u jednom trenutku shvatiti koliko je veliko i koliko je jednostavno otkriće o kojemu je ova priča.
(...)
SADRŽAJ
1. Uvod
2. Zašto ne znamo voljeti
3. Zašto bolest
4. Kratka povijest mamine obitelji
5. Dijete zna bolje
6. Moje bolesti i moji snovi
7. Kako sam stekla više budućnosti
8. Mama, zašto si umrla?!
9. Misli pozitivno
10. Negativne emocije
11. Koliko smo puta ponavljali prvi razred
12. Ljudska energija
13. Čakre
14. Pozitivna energija, ili: “Svi marš na ples!”
15. Svijest je apsolutno najjača sila u Univerzumu
16. Opet san
17. Prijatelji nisu zauvijek
18. Psihički vampiri
19. Moja prijateljica je vampir
20. Zašto volimo svoje vampire
21. Djetinjstvo – ili strah u kostima
22. Tko te najviše voli? Mama
23. Je li Bog pogriješio kad je stvorio Evu
24. Strahu smo dali ime – ljubav
25. Riješite to odmah! zbog svoje djece
26. Mali epilog
27. Ujak Ivan
28. Veliki meštar – baka Irena
29. Crno-bijeli svijet i slobodna volja
30. Pedagogija u tri riječi
31. Mi, svjesna bića – proizvodimo energiju
32. Zaštiti se ne možemo, a obraniti se moramo
33. O studentu i njegovoj mami
34. Ili ljubav, ili strah
35. Sve bolesti na svijetu samo su jedna bolest
36. Nasljedne bolesti možda uopće ne postoje
37. O liječenju bioenergijom
38. Genijalni psihološki uvidi S. N. Lazareva
39. Čovjekovo više ja
40. Negativni um i moć shvaćanja
41. Aktivni i pasivni vampirizam i sasvim moguća misija
42. Tehnika “vesele čarolije”
43. Suosjećanje – “patimo zajedno”
44. Lukavosti negativnog uma
45. Mali strašljivi čovjek u nama
46. Sebični geni i nadmoćni um
47. Oduvijek sve znamo, samo smo zaboravili
48. Naivni su odgovorni za uspon varalica
49. Naivno suosjećanje je obično čin nemoćnoga
50. Suprotno od stvarnosti u stvarniju stvarnost ljubavi
51. Malo vodoinstalaterske kvantne fizike
52. Univerzalno energetsko polje i ljudska svijest