Snovi se ne poklanjaju.
Oni se ili ispunjavaju ili ne.
Baš kao i želje,
Što lebde negdje,
Na rubu čekanja i izvršenja.
I balansirajući uvijek,
Taoci su sudbine.
Ako ih ne diramo,
Vječno su nedosanjani
I daleki, nedostižni...
Ali imaju nadu.
Ako ih dirnemo,
Kao da smo
Dirnuli u osinjak.
Zabole, peku, žare
I vječno podsjećaju.
Ako me želiš kazniti,
Ukradi mi snove,
Ili ih samo okrnji...
Neispuniš li ih,
Bacaš me u tamnicu čežnje.
Ispuniš li ih,
Pretvaraš me u roba ljubavi.
Bolesna sam, jedva uspijevam napisati pjesmu, ponekad mi i sin ostavi post.
I pored lijekova, imam kašalj koji me guši, često ne mogu doći do zraka.
Ispričavam se, nije da ne želim komentirati, i posjećivati vaše blogove,
jednostavno ne mogu, nisam sposobna.
Hvala na razumjevanju....