Preskočimo proces dobivanja dozvole, koji je prošao brzo i bezbolno :) Kada se samo sjetim face koju je napravila moja majka u uredu za graditeljstvo, kada nam nisu htjeli dati pečat o nekakvoj pravomoćnosti i sl. na građevinsku dozvolu, jer još nije stigala potvrda od pošte o uručivanju jednom od susjeda, a bilo je prošlo dosta vremena. Dobili smo pečat minutu kasnije, uz nekakvu zadršku, da ako se netko bude bunio sljedećih par dana da će je poništiti. Nitko se nije bunio, osobito kada smo još prije dobili potpise svih susjeda i to priložili još uz zahtjev za lokacijsku dozvolu. I da naravno, broj ulice u građevinskoj dozvoli je 3 umjesto 8. Zanimljvo je da i za ove koji grade ispod nas nisu poslali svim susjedima rješenje o građvinskoj dozvoli. Valjda im je to zaštitni znak.
E da mislim da smo jedni od rijetkih koji su prijavili početak gradnje i počeli graditi tjedan dana kasnije, pa je došla delegacija iz županije, kao i grada. Kada smo pričali o tome nekim građevinarima, izjavili su da smo se ili sami prijavili ili nas je netko prijavio. By the way, po zakonu o gradnji moraš prijaviti početak gradnje.
Prvi korak je bio pronači geodeta koji će iskolčiti građevinu i napraviti elaborat o iskolčenju. Kada završimo gradnju opet nešto treba napraviti. Ono što sam zanimljivo čuo od njega je bilo da je tolerancije preciznosti izgradnje u odnosu na iskolčenje tipa jedan promil prema omjeru na katastarskom planu (možda nešto slično) iliti 10 cm. Iskreno nije mi bilo jasno da li to znači +- 10 cm ili +- 5 cm. No mi smo možda i pretjerali u preciznosti označavanja temelja. Postavili smo na nekih +- 1 cm.
Sami iskopi trajali su dan dva, nakon kojih smo krenuli u postavljanje nanosne skele, te ograđivanjem građevinskog područja (prema zakonu o gradnji). Nekako paralelno organiziralo se i betoniranje podtemelja kuće. Same iskope kopali smo do tvrdog kamena, odnosno do dubine od 50 cm ako je kamen počeo prije. Proučavao sam malo dokumentaciju na internetu i otkrio sam da se kod nas primjenjuju dvije metode za izračunavanje dobine smrzavanja. Nekakva AASHTO i Švicarska metoda. Uglavnom postoji maksimalna i srednja dubina smrzavanja. Maksimalne su za ovo područje 20 odnosno 33 cm po Švicarskoj metodi, tako da vjerujem da tu neće biti problema. Inače postoje detaljni podaci za svaki grad, pa ček i kvartove jer im to služi kod gradnje kolnika.
Završetkom tih radova krenuli smo u veliko šalovanje temelja te smo počeli (mi neuki građevinari) učiti neke pojmove od kojih su mi uvijek dragi kao izvornom Šijancu, svi koji počinju na slovo š. Poput špešor, šenjal iliti štafla. Uspješnim završetkom šalovanja došao je red da se izbetoniraju nadtemelji i vrijeme za prvo veliko vađenje silnih čavala. Jedno takvo slično bilo je prije neki dan, no sada smo već stručnjaci za to. Slijedilo je nasipavanje zemlje i kamenja između temeljnih stijena, te pripreme za nultu ploču. Zanimljivo je kada počnu prvi iskopi kako misliš da nećemo potrošiti silni izađeni materijal za popunu prostora, no lako se je prevariti. Pripreme nulte ploče uključivale su dodavanje šljunčanog materijala i fino zaravnavanje istog, prekrivanja sa folijom i postavljanja mreže betonskog željeza.
U tom nekom trenutku već je prilično zahladilo i građevinski radovi su morali pričekati kasnu zimu, odnosno rano proljeće. Nismo se ni usudili predviđati koliko nam još treba do krova. Sada znamo. Skoro pa godina dana.