Marketing
Dilj gora-Pljuskara i "ravnatelj"
Da li ste se nekada hodanjem po gori umorili više nego da ste se penjali na planinu? E tako je meni bilo u nedjelju. Ne mislim tu na neki strašan umor, nego na zadovoljstvo nakon cijelog dana provedenog u pokretu, na onaj slatki umor na kraju dana kada na usnama ostaje osmijeh zadovoljstva. Tako me se dojmila Dilj gora i Pljuskara.
No sve to zadovoljstvo ima i svoj razlog. Otići u prirodu i sasvim slučajno sresti zanesenjaka koji cijeli svoj život posvećuje Dilj gori i njenoj ljepoti, a priroda mu za uzvrat vraća ono najvažnije u životu-zdravlje!
Sa našim planinarenjem ili bolje rečeno šetnjom smo krenuli od planinarskog doma Đuro Pilar ponad Slavonskog Broda. Osim što je dom velik, lijep i sa velikom terasom, najljepši je upravo pogled na sam grad, a u daljini se naziru planine u Bosni. Smješten je u predivnom vikend naselju, a svaka vikendica ja mala bajka za sebe i priča svoju zasebnu priču.
No najviše od svega u sjećanju mi je ostao čovjek koji je sreo nas ili mi njega...nisam sigurna kako bih to opisala. Na ulasku u šumu prema jezeru Petnji naišli smo na čovjeka koji se predstavio kao "ravnatelj" Pljuskare, te rekao da je prava sreća što smo se sreli. Tada nismo znali kako on to misli i o kakvoj se zapravo sreći radi. Odmah je objasnio svoju "ravnateljsku" titulu , te preveo da to zapravo znači da Pljuskaru ravna lopatom i grabljama :-)) 
Tako je započela naša diljska idila
Pogled na Slavonski Brod sa velike terase PD Đuro Pilar
Da planianri ovog kraja imaju duha pokazuje ovo
Na ovom mjestu smo sreli "ravnatelja". Tu se sa glavnog puta skreće u šumu ka jezeru Petnja, a detaljniji opis cijelog kraja, više o samoj Dilj gori, jezeru Petnja imate na Romanticusovom blogu 
Planinarska kućica koju je 2001. također gradio naš poznanik kojeg smo sreli
Tu nas je dočekalo veselo društvo, poželjelo dobrodošlicu, a ubrzo smo kroz priču zaključili da znamo neke ljude koji se istovremeno isprepliću kroz naše živote. Svijet je mali. 
Vrijeme je ručku. Već viđeno sve, ali nije loše pokazati ponovo
Visoko umni posao koji zahtjeva punu koncentraciju 
No vratimo se ozbiljnijim temama. Punih stomaka smo krenuli u obilazak Pljuskare. Izvor velikog slapa. Trenutno je stidljiv, jer ga ja zahvatio period sa vrlo malo kiše..
Kada je u punom sjaju, Veliki slap se ovdje obrušava
A sada to izgleda tek ovako
Glavni kanjoj Pljuskare se zove Šalindra. Ime je dobio po istoimenoj djevojci koja je bila suparnica rimske carice Faustine. Carica je suparnicu osudila na smrt zatrpavanjem u Gradini. Legenda kaže da djevojka nikada nije zatrpana. Uzničar ju je odveo na Bukovac i sakrio u pećinicu iz koje i dan danas teče izvor. Kako je djevojci dao život, tako se i izvor zove Izvor života, a kanjon prema imenu djevojke, Šalindra.
Kanjon Šalindra
Nedaleko od izvora se nalazi i ova okamina ježa. Zahvaljujući "ravnatelju" i to smo vidjeli A sada i vi .
Uređeni izvor Bukovac. Voda je zaista odlična, lagana, pitka... 
To dokazuje i ovo...gužva oko izvora
Čudima prirode nikada kraja. Šumski wc
A ni ljepotama...ove gljivice su me ostavile bez riječi
Zgodne su i ove
Idemo dalje, noć samo što nije. Da bi bili brži neki su se koristili sa duplim parom štapova
Evo i kraja dana, a mi još u šumi. Do kombija ostaje još cijeli sat hoda kroz mračnu šumu. No sreća pa imamo nekoliko baterija i iskusnog vodiča na čelu kolone.
A sada ono najvažnije. Ovo je "ravnatelj". Čovjek zaslužan za sve uređene izvore, čiste i prihodne staze
Sve ovo što ste vidjeli svojim je rukama uredio. Nakon potresa 1964 g. slapovi na Pljuskari su presušili sve dok ih svojom voljom i vjerom da tu još uvijek ima vode nije vratio u život. Svi vi koji ste izdržali ovu moju torturu sa toliko teksta u ovom blogu se zahvaljujem, no sada dolazi ono najvažnije.
"Ravnatelj" je izniman čovjek jer je 80% invalid domovinskog rata. Ranjen je gelerom u glavu, bio u komi 15 dana i nekim čudom se oporavio. Nitko od doktora nije mogao vjerovati da u tom čovjeku ima toliko snage i volje.
Prije rata je bio vrhunski sportaš-maratonac na 1 500, 5 000 i 10 000 metara, atletičar, padobranac i planinar...Pedesetak medalja i diploma dokaz su tome. Sportski duh ga je tjerao dalje, a Dilj gora i Pljuskara su mu vratili život, a on Pljuskari slapove pune vode. Gotovo svakodnevno obilazi Pljuskaru, a taj put iznosi više od 20 km. Uz sebe uvijek ima album sa najdražim slikama Pljuskare, a kod kuće ima impoznatnu zbirku , preko 2 000 fotografija koje rado pokazuje ljudima.
Želim svima koji ćete jednog dana hoditi Dilj gorom da sretnete Ivicu Klema i uživate u svim ovim ljepotama koje zasigurno nećete vidjeti ako vas on ne provede samo svojim stazama.
A on za uzvrat traži jedino da čuvate prirodu i pazite na nju. Sve je na Pljuskari radio ručno i sa osjećajem pa ne voli da se hoda po potoku kao po smeću, kako kaže Ivica.
Srdačan pozdrav do idućeg pohoda u prirodu 
Post je objavljen 08.11.2006. u 08:39 sati.