Nedavno sam objavila knjigu GEOMETRIJA BOŽASNKE ISKRE i kako smo jedva preživjeli roditeljsku ljubav.
Želim da i vi pročitate moju knjigu i shvatite što sam ja shvatila. Možete je pronaći u barem jednoj knjižari u vašem gradu ili u mnogim knjižarama u Zagrebu
Knjiga govori o posve neobičnom i vrlo osobnom iskustvu koje je postalo istraživanje. Odavno sam znala da mi ljudi nemamo pojma što je ljubav.
Zatim sam shvatila kako naučiti voljeti.
Zatim sam otkrila da ćemo, naučivši voljeti, zauvijek napustiti tisućljetno ropstvo u kojem nas je držao strah.
Kako naučiti što je ljubav?
Pošla sam na mjesto gdje su se susrele psihologija, biologija i kvantna fizika.
Poslije je sve bilo u valceru.
Početi ću s uvodom, zatim ću citirati odlomke, a onda se nadam da će biti i vaših pitanja na koja ću odgovoriti.
UVOD
Na kraju sam pronašla nešto što bih nazvala temeljnim i jedinstvenim zakonom ljudske svijesti, energije i materije, a izražen je u pojmovima kvantne fizike. Ni manje ni više. Na početku je bila moja nezavisna radoznala narav stalno ugrožavana nekim nejasnim strahom o kojem nisam znala ništa i bolest moje kćeri. Strah i bolest su progonile moj um, a ja sam strasno htjela otkriti zašto me prate i kako ih se riješiti. Mislim da se sve dogodilo baš kako Theodore Zeldin govori: «Sva su…otkrića…nadahnuta…susretanjem ideja koje se ranije nikada nisu našle na istome mjestu». Da, radi se o otkriću, otkriću koje me vodilo do kraljice spoznaje, spoznaje same sebe. A zaista sam proučavala područja koja nikada ne proučavaju isti ljudi: psihologiju, sociologiju, biologiju, genetiku, kvantnu fiziku, teoriju relativnosti, na jednoj strani, a na drugoj: duhovnost novoga doba, iscjeljivanje, vidovitost, predviđanje budućnosti, ljudsko energetsko polje.
Zbog vrlo raširenih predrasuda o ovom drugom području mojih proučavanja ( koje bi se moglo nazvati i područje «transcedentnog», ili «okultnog», ili «mističnog»), moram navesti jednu informaciju, i to prema fizičaru i nobelovcu Leonu Ledermanu, o Isaacu Newtonu, jednom od najvećih umova čovječanstva koji je oblikovao temeljne kategorije naše civilizacije: «Newtonov doprinos fizici i matematici i njegova opredjeljenja za atomistički svemir dobro su dokumentirani. Ono što ostaje u magli je utjecaj njegova 'drugog života' na njegov znanstveni rad. U tom 'drugom životu' bilo je svačega; Newton se podrobno bavio alkemijom, a i posvećivao se okultnoj filozofiji, naročito zamislima hermetika, koje sežu u daleku prošlost sve do svećeničke magije starih Egipćana. Te svoje djelatnosti Newton je gotovo posve prikrio. Kao profesor na Lukasovskoj katedri u Cambridgeu (sada se na tom mjestu nalazi Stephen Hawking), a kasnije i kao član londonskog političkog kruga, Newton nije mogao dopustiti da javnosti postane poznata njegova odanost tim okultnim aktivnostima, jer bi to značilo veliku sramotu, a možda čak i izgon iz javnog života.»
I ja sam intenzivno proučavala «okultno», koliko god taj pojam nejasan bio, ali nisam to skrivala, a i u ovoj priči o mojem otkriću želim to vrlo jasno istaknuti. Toliko o mojoj «vezi» s Newtonom.
I onda se otkriće otkrilo. Činilo mi se toliko očitim da mi nikako nije jasno kako to nije nitko već ranije vidio. Valjda sam bila dovoljno pažljiva i nesputana duha da je mene zapalo da primijetim. Bilo je odmah jasno da to trebam saopćiti i vama. Nadam se da sam našla dovoljno jednostavnu formu da bude razumljivo svima, mada znam unaprijed da će mi najdraži čitatelji biti oni radoznali. Hoćete li vidjeti ono nevidljivo, ali otkriveno - zaista je samo do vas.
Naslov sljedećeg nastavka:
ZAŠTO NE ZNAMO VOLJETI
Zar ne bi bilo prikladnije
Dubokoj čežnji svake duše
Da vidi vječnu Svjesnost
Kao ljubazan smijeh
Radije nego kao ozbiljnu kontemplaciju?
Život je težak samo ako niste povezani
S vječnom radošću.
Dobrim dijelom ozbiljnost nema nikakvu svrhu.
Vi trebate smijeh.
Vi trebate igru, svatko na svoj način