Prije nekoliko dana, saznala sam da postoji mogućnost da napokon dovedem klavir u svoju kuću.
Klavir... Instrument kojemu sam se uvijek najviše divila.
Zvuk koji klavir stvara, neusporediv je sa zvukom bilo kojeg drugog instrumenta (neka mi ljubitelji drugih instrumenata ne zamjere, to je moje iskustvo).
Može biti plah, nježan, ali i tmuran, srdit... I to prenosiv samo jednom tipkom, jednim tonom...
Prošli sat klavira, profesorica je kasnila i dala meni ključ da vježbam prije nego ona dođe, pošto je bila nečime zauzeta.
Svaki sat prolazi vježbajući, i to nekoliko vježbica, početničkih, pošto sam još uvijek na početničkome nivou u glazbenoj školi, no dobru trećinu prošloga sata iskoristila sam za sviranje onih skladbi koje sam još prije učila svirati doma, na kolko-tolko starom sintu/klavijaturama.
Na redu je bio Chopinov Nocturno (op 9, br 2), jedan od meni najdražih.
...
Nemogu riječima opisati to zadovoljstvo sviranja takove skladbe na KLAVIRU...
Neopisiv osjećaj probudio je u meni toliko vanglazbenih osobina.
Osjetila sam kao da sam napokon doživjela to nešto ćemu sam težila kod sviranja neke određene skladbe...
Želim klavir =/
Post je objavljen 07.11.2006. u 23:40 sati.