Da, da, prebacujem se na hip-hop, jer su mi ti rockeri postali tako ogavni, okupaju se svake prijestupne, smrdi iz njih na kilometar, puše, loču, a šta ću više pričat, užas... I tako sam ja nakon dužeg razmišljanja zaključila da jednostavno ne mogu biti rockerica jer se ipak držim one stare: "U zdravom tijelu, zdrav duh", a sve gore nabrojeno nema ni neke daleke veze sa zdravljem, samo može biti kratak put k bolesti. Još jedan razlog mog prelazka na hip-hop: reperi su većinom zgodni, neodoljivi i prrreslllatki dečki, a rockeri su većinom nepristupačni i umišljeni ljudi, koji podcjenjuju svaku glazbu osim rocka, naravno. Dobra je meni ta rock mjuza, ali sve što ide s njom ne sviđa mi se ni u kom slučaju. I, da, moram napomenuti da mi se u zadnje vrijeme taaaakoooo sviđaju TOŠINE pjesme, tako su mmmmmmmmm. Toše dolazi u Široki u subotu, ali problem je u tome što će biti u disku, pa ne mogu ići, ali nadam se da će opet nekad doć, ali ne u disko, već negdje gdje mogu pristupiti i malodobne osobe. Eto toliko o tome. U školi je i dalje sve O.K. Nastavnici su i dalje ludi, ali ni to nije čudo jer bi se trebali zabrinuti kad bi oni bili normalni. Pa, ja stvarno ne razumijem zašto ti "ljudi" imaju potrebu da se iživljavaju na jadnoj, nevinoj dječici. Na treningu je stvaaarno suuuupeeeeeeeeeeeeeer, ne može bolje, znate kako je to kad vlada napetost i uzbuđenost pred neki veliki osjećaj. Super je to što se nitk ne nervira, niti živcira, sve se lijepo polako rješava, bez problema, smireno. Inače, natjecanje je za 11 dana. Dobro, znam da sam više dosadna s tim natjecanjem u svakom postu, ali što mogu, kad meni to stvarno puno znači. U subotu su ovi iz starije grupe išli na natjecanje u Slavonski Brod i neznam jesu li išta osvojili. U četvrtak je bio Silvijin i Josipov rođendan, ali su ga slavili u subotu u piceriji, pa smo kasnije svi išli na utakmicu u dvoranu i bilo je stvarno super. U dvorani, na utakmici je bilo baš smješnih i pomalo čudnih stvari: dečki su bacali kondome po ljudima ko ludi, gurali nogama cure koje su sjedile ispred nas, a one su se samo zbunjeno okrećale. Nemojte vi sad misliti da su oni uvijek takvi divljaci, inače su oni super, to ih je bilo samo nešto puklo taj dan, a i svi smo bili malo ludi. Ali, sad slušajte glavni dio: na dvije-tri tribine iza nas sjedili su neki dečki među kojima bio i jedan meni skroz sladak dečko, ali ja tome nisam pridavala baš preveliku važnost jer sam mislila da nemam baš neke šanse, iako pojma nemam zašto sam to mislila. I tako prođe prvo poluvrijeme, a na prvom poluvrijemenu svi idemu u jednu obližnju samoposlugu. I... idem ja s jednom curom niz stepenice, a ispred nas taj dečko i njegov frend, kad odjednom stade on i kao veže šnjuru i baš kad smo mi prošle pođe on za nama i stane točno pokraj mene... I zanemarim ja to, ali, ma da možeš mislit kako zanemarim... izađemo ja i frendica iz samoposluge, a on stoji točno ispred, ja se zamalo ne zabijem u njega i samo kroz zube promrsim "ssorrri", kako mi je bilo neugodno, a on ništa. I vratimo se mi u dvoranu. I tako završi utakmica-Grude pobijede. Idemo Andra i ja naći njenog tatu i kad smo izašle iz dvorane, tamo stoji, pogodite tko?, da, da pogodili ste. I tamo je stajao sve dok mi nismo otišle. Samo mi je sranje što mu ništa nisam rekla, a tako mi je malo falilo, a baš je prressladddakkkk.... Naravno nije tu kraj priče, pozorno slušajte drugi dio: jučer nakon nastave, stojimo Martina, Marijana i ja na nekim stepenicama, gdje uvijek budemo nakon nastave, a GOSPODIN se pojavi odnekud, kao grom iz vedra neba i to sam, a inače su uvijek s njim neki frendovi i prođe on , najprije na jednu, a zatim ne drugu stranu, hoda gore- dolje, ko' da je doručkovao bjesne kobile ili ludih gljiva i nestade nekud, pitaj DRAGOG BOGA kud, jer ja stvarno neznam. Kad, za nekih pet minuta prolaze neka dva tipa s kojima se on često druži i deru se za njim, a njega nigdje. Danas ga nisam vidjela... Sutra mu je tjelesno, vani, na igralištu, u vrijeme kad je nama veliki odmor, pa ću ja obratit pažnju na njegovo ponašanje. Jedva čekam. Znate, do sada sam mislila da je sasvim običan dečko, a sad sam skužila da je zapravo pravi, pravcati čudak...a takoooooo je presladak, Andrijana je rekla da nije loš, a ostale nisam ništa ni pitala. A to sve je izgledalo kao predstava u dječjem vrtiću, kojoj još ne vidim kraj.Čitala sam u nedjelju u crkvi i svi su mi rekli da sam super čitala, pa eto, neka... Danas pišem post jer nemam ništa učiti za sutra, bila sam ga napisala u subotu, ali sam nekako zaspala, iako se ne sjećam kako, sjećam se samo da posta nije bilo kad sam se probudila i ovo mi je najveći post do sada. Evo sad tekstovi od Tošinih i Tonijevih pjesama i slikica Širokog. Ajde bog ljudovi moji