Evo..Pak post..pak sam f Nekšnom čudnom raspoloženju....Al ve traje več neko vreme..i više se čak ne trudim da nestane..Samo besciljno plutam u oceanu vlastitih misli i tak to cijeli dan. ....Slušam pjesme, al svaka me bar malo podsjeća na tebe.....
Konkretno ni sama ne znam kaj mi se događa. ...
Depresija?.... Nije...TugA? Blizu, možda Nedostaju samo neke sitnice...mah...
Ja zapravo i nikad nisam tužna. No... jesam...Al onda ljudi to ni ne primjete.... Nasmijem se i idem tješiti tužnije od sebe.... Pronalazim novi cilj i idem ga ispuniti....
Gledam sebe onda i danas...I vidim dvije različite osobe. Vrijeme mijenja čovjeka, njegova mišljenja, stavove....I mene je promijenilo, al ti znaš da sam ostala ona stara, dijete u vremenu...Samo s novim osjećajima, novim iskustvima, novim brigama, novim snovima...da...
Joj, sad znam kako je bilo tebi cijelo vrijeme i shvaćam te.... Nema veze ako je iskra nestala. Možda bi je opet mogli zapaliti?...? Nema veze zbog svega, ti si meni oprostio, nadam se. I zato si u mojim očima još veći, zato te još više poštujem, zato te još više volim. I uvijek kad odlaziš, okreneš mi leđa.... nadam se da ćeš se u istoj sekundi okrenuti.... dotrčati mi u zagrljaj i reći mi da ti nedostajem isto koliko i ti meni.....
me znam dal znaš, al zbog tebe sam htjela postati bolja, počela sam se truditi, planirati, sanjati i vjerovati. možeš li mi ikad oprostiti samo to što sam se bojala? Sad kad konačno znam neke stvari, spremna sam riskirati.... Spremna sam jer svatko ima pravo na svoju sreću..... Svatko ima pravo biti sretan.... Svatko ima pravo biti voljen. ...Lijepo je kad uz sebe imaš nekog tko bi dao sve za tebe i znaš da je to iskreno....
Post je objavljen 07.11.2006. u 13:47 sati.