Ako ste pomislili da su printane karte umjesto e-ticketa na Balkanu ili zivcano aerodromsko osoblje na Plesu nesto strasno, znajte da uvijek moze i gore. Sinoc sam prosao pakao zracne luke Khartoum International. Usluge u ovoj zracnoj luci se mogu usporediti (ali to ne znaci da su bolje) sa prijevoznim uslugama "Firme Krstic" iz filma "Tko to tamo peva".
Iako cete na internetu naci razlicite datume izgradnje, kojima se opisuju minorni gradjevinski zahvati na raznim objektima, zracna luka u Khartoumu je izgradjena 60-tih godina proslog stoljeca za potrebe tadasnjeg grada, velicine Zagreba. To jos uvijek ne znaci da je zracna luka velika kao Pleso, mislim da je otprilike upola manja od splitske. Od tada je Khartoum zbog ratnih migracija narastao na 9 milijuna, a zracna luka se nije bitno promjenila vec cetrdeset godina. Mislim da se u godinama mjeri i vrijeme kad je zadnji put bila ociscena.
Khartoum International se nalazi na rubu kolonijalnog Khartouma, sto znaci u centru danasnjeg grada. Dolazak do poznatih hotela u sredistu grada mjeri se u minutama i do je dobra strana. A sada niz losih: posto je u sredistu grada, dolazak do zracne luke je gotovo nemoguc u rush-houru, a o parkingu oko zgrade da i ne govorimo. Aerodromsko osoblje je iznimlno ljubazno, medjutim na svakog aerodromskog sluzbenika idu bar dva sluzbenika nacionalne sigurnosti koji zive i funkcioniraju pod motom "Putnik = neprijatelj". Putovnicu morate pokazati barem deset puta na razlicitim punktovima u toj kosnici. Zapravo, malo je glupo isporedjivati ovo sa kosnicom, jer su pcele definitivno organiziranije od Sudanaca. Vecina tih punktova u zracnoj luci za prolaz zahtjeva ispunjavanje nekog formulara, gotovo uvijek istog, i svaki razgovor zavrsava pruzanjem dlana, sto znaci 20$, dakako bez ikakve potvrde. Check-in je jedan od najnaprednijih i otporan je na eventualni nestanak struje. Naime, u Khartoumu se check-in ne radi sa kompjutorima, nego manualno. Sinkronizacija medju sluzbenicima je vrlo zanimljiva: posto ih je malo, svaki put kad nekome dodje putnik za neki let on se prodere nesto na arapskom i dotrci mu sluzbenik koji ima naljepnice (male, kao one za cijene u malim trgovinama) sa svim sjedistima u avionu i on najlijepi tu naljepnicu na tzv. boarding card. Svi ti papiri sa naljepnicama su isti, neovisno koji je tip aviona u pitanju, pa se nekad nalijepi i sjediste koje ne postoji, ali necemo sad ulaziti u detalje. Veci problem je u tome sto su cetiri check-in saltera sa jedne, a cetiri sa druge, pa citav proces potpomazu dvojica "nosaca naljepnica". Ali, na svakom salteru mozete napraviti check-in za bilo koji let, pa se njih dvojica moraju dogovoriti koje je sjediste koji dao na neki let, tako da ga drugi ne iskoristi. Sta mislite, kolika je vjerojatnost pogreske? Nakon toga ide kontrola putovnica, koja je za mene prosla relativno brzo jer je citavu stvar vodio PR moje tvrtke, ali u pravilu za Sudance se kontrola putovnica pretvara u desetminutno ispitivanje. Onda dolazite u cekaonicu, slicnu cekaonicama po hrvatskim bolnicama. Ulaz u business lounge se placa, neovisno o FF statusu ili karti. Nakon toga se ide na gate, tj. jedan od 2 gatea. Radi se o drvenim vratima kroz koja se izlazi na pistu. Tamo se vrsi kontrola, medjutim, posto nema racunalne kontrole tko je prosao check-in, sve se opet radi rucno. Morate pokazati opet izlaznu vizu i vase ime je onda prekrizeno na listi putnika. Tek kad su sva imena prekrizena, avion moze krenuti. Medjutim, to ide glatko u 1% slucajeva. Najcesce se dogodi da su ona dvojica sa naljepnicama dali dvojici putnika isto mjesto. Ili ne neki putnik unesen (zapravo napisan, jer se lista radi sa olovkom) dva puta. Ili nije unesen uopce. Ako ne vjerujete meni, pogledajte sta misle drugi putnici.
Nikad nisam bio toliko sretan dok sam ulazio u avion Emiratesa.
Post je objavljen 07.11.2006. u 10:55 sati.