Lelujam i lepršam... U meni toliko nježnosti spava da bih mogla zagrliti sve usamljene i žalosne, od najgoreg odvratiti sve očajne i neutješne. Mogla bih zbilja, i uspije mi to često. Osim s onim s kojim dijelim svakidašnju stvarnost. No, to me ne čini kolebljivom... Ima vremena na mom putovanju.
Moje srce je od meda, moja ruka od paučine. Dođi, djetešce, u meni ćeš sve naći, sve što ti treba i za čim čezneš. I sve baš taman po tvojoj mjeri. Ali, ti to znaš i zoveš me. Moja tišina nije gluha. Za tebe nikad.
Post je objavljen 07.11.2006. u 09:08 sati.