Početkom tjedna pokucao je na vrata, noseći u lijevoj ruci malu putnu torbu, a desnom je pod miškom pridržavao crnu kutiju. Visok i mršav mladić, koščatih, tankih udova podsjetio me na drvene štule. Obučen u traperice, po mojoj slobodnoj procijeni dva broja prevelike i majicu bez rukava djelovao je još mršavijim. Njegovo tijelo nosilo je na ramenima iznimno malu glavu s tamnim, upalim očima, krivim nosom, a dvije tanke, blijede linije ispod nosa bile su usne. S vrha njegova nosa klatila se velika, sjajna kapljica znoja: kap, u sekundi je otvorio usta i uhvatio ju je vrhom jezika.
Razrogačila sam oči: koja preciznost!
- Dobra večer, iznajmio bih na kratko vrijeme jednosoban stan - objasnio je jedva otvarajući usta.
- Imate li još stvari?
- Ne, ova torba i kutija su sve što imam.
- Koliko planirate ostati? - upitala sam visoko podignutih obrva.
- 30 dana – odgovorio je odlučno.
- Plaća se unaprijed.
- Naravno. - Pružio je presavijeni snop novčanica.
- Izvolite ključ. Biti ćete na drugom katu, simbolično u stanu broj 30. - Uz osmijeh sam mu pružila ključ i dodala: - Želim vam ugodan boravak.
- Hvala - nadovezao se pristojno.
Sinoć oko ponoći ležala sam u krevetu sklupčana pod debelim zimskim pokrivačem, tonući sve dublje u krevet i u san. Probudilo me iznenadno beng, beng po mojim kapcima. Trgnula sam se.
- Tko je? - upitala sam ne otvarajući oči.
- Ja sam - netko je odgovorio.
- Tko ja? - Otvorila sam jedno oko: u sobi je vladao mrkli mrak.
- Pa, ja! - Nije odustajao.
- Sto mu gromova, tko si da si, gubi se s mojih kapaka! - ljutito sam viknula i povukla pokrivač preko glave.
- Ja sam, tvoj novi podstanar. Jesi li za jedno piće prije spavanja? - predložio je.
- Već spavam. I od kada smo nas dvoje na ti? - Zatvorila sam oči.
- Od uvijek! - Njegov je smijeh odzvanjao hodnikom.
- Da? - Bacila sam pokrivač na pod, zamotala se kućnim ogrtačem, te mu otvorila vrata. - Jedno piće i razlaz. Važi?
- Važi. Obećavam. Imaš li koju kap ruma? – Ispitivački me promatrao.
- A koji si ti klinac donio sa sobom? - upitala sam smještajući guzicu u fotelju, u kutu sobe.
- Sebe! - odgovorio je napuhao.
- S malo coca-cole i kriškom limete. – Ispružila sam prst u pravcu kuhinje.
Vratio se s dvije čaše.
- Živjela!
- Živio!
- Gdje smo stali? - upitao je, te sjeo na pod, raširivši svoje udove na sve strane svijeta.
- Kako to misliš, gdje smo stali? - Promatrala sam ga preko ruba čaše.
- Ajde, ajde, ne pravi se blesava, predugo se poznajemo.
- Hm! - Nasmiješila sam se i dodala: - Ti i ja. Nisi moj tip.
- Sad bi još i birala, ali ništa čudno, bila si i još uvijek jesi izbirljiva, ali i nepromišljena i…
- Što i…? - oštro sam ga prekinula.
- Jedno s drugom vodi te na krivi put.
- Da?
- Da. I nesigurnost.
- Stvarno imaš muda! - viknula sam, a moje su ruke tražile džepove, nisam željela da vidi moje ruke: jutros sam izgrizla sve nokte na prstima.
- Pa, baš i nemam. Sve ovisi o tebi – odgovorio je mirnim, tihim glasom i dodao: - Ne budi smiješna i izvadi ruke iz džepova. Do kraja mjeseca opet ćeš imati duge nokte. Znaš kako od mene ne možeš ništa sakriti.
- Tko si zapravo ti?
- Najjednostavnije: ja sam ti. - Nasmiješio mi se prijateljski.
- Teško. – Uzdahnula sam, te nakrivila glavu: osjećala sam se poput upitnika.
- Lakše je nego što misliš. Nas dvoje smo, ako se tako možemo nazvati: ti. Ja sam dio tebe poput bilo kojeg drugog dijela tebe.
- Misliš poput mog oka, uha, prsta...
- Zgodna usporedba, ali mislio sam na tvoje strahove, čežnje, tugu, sreću...na sve što proživljavaš, i što osjećaš, i o čemu razmišljaš u mraku dok te nitko ne gleda, dok si sama sa svojim mislima....sa svim onim što čini tebe tobom. - Ne ustajući dovukao se do mene, sjeo i u tišini me zagrlio.
- Ti si...moja podsvijest - rekla sam tiho: na moje riječi on me je još jače zagrlio.
- Hej, glavu gore! - rekao je veselo i odmah dodao: - Hoćemo li popiti još jedno piće, pa na spavanje?
Klimnula sam glavom.
- Hoću li te opet vidjeti? - upitala sam s punom čašom u ruci.
- Naravno.
- A hoću li te prepoznati?
- Znam kako se ponavljam, ali ti si ta koja utječeš na to. Ti stvaraš moj lik ovisno od stvari i ljudi o kojima razmišljaš, o problemima s kojima se moraš suočiti.
- Znači, možeš biti bilo tko i pojaviti se bilo kada?
- Aha.
- A zbog čega baš večeras?
- Osjećam, boriš se i trzaš, i znaš, kako neće uvijek biti po tvome, onako kako bi ti to željela, koji put ćeš i izgubiti, i s vremenom ćeš prihvatiti gubitak, ali unatoč tome, moraš sama sebi reći ...
- Sve je u redu – prekinula sam ga, završila rečenicu, podigla glavu, te ga pogledala u oči i dodala: - Misliš kako ja to ne znam?
- Znam kako znaš – tiho je odgovorio.
- Ali?
- Samo sam te želio na to podsjetiti kako ne bi zaboravila.
- Ne brini. Neću.
- A sada...- smiješio se.
- Znam, znam...- Popila sam piće do kraja, ustala i vratila se u krevet.
- Laku noć – rekla sam iz navike: podsvijest nikada ne spava.
- Laku noć – uzvratio je, a u sobi je opet zavladao mrkli mrak.
Copyright © by Tixi, 2006.
# Dijalog između Ja i Ja?
Dobra ideja, Poeteso i napisano u brzom ritmu...pozdrav veliki! (misko 07.11.2006. 09:24)
# Izvanredna ideja.... svaka čast.
Pozdrav veliki (CARSTVO SVJETOVA 07.11.2006. 10:31)
# Rekoh ja da ti baš nisi samo piskaralo...jako dobro! (majstorica s mora 07.11.2006. 10:41)
# Ja sam se rodio s podstanarom. Još uvijek je tu. Ali je nestalan i ćudljiv. Preživjet ćemo. Valjda :-) (sklblz 07.11.2006. 18:50)
# Došao sam vidjeti imaš li novog podstanara...dobro jutro! (misko 08.11.2006. 06:38)
# Haj! Jedan smion podstanar sa svojom stanodavkom preletio osamnaest mora...
Uz pozdrav, želim ti nezaboravne letove... Sretno (poeta 08.11.2006. 22:21)
# ovakav dijalog je i prvi dijalog, majka svih ostalih, on vodi prema svemu dalje, i zato je ovaj prikaz toga toliko vrijedan. a koji sam ja u hipotetskoj priči, pitam se...ima jedna dobra priča od Guy de Maupassanta, zove se Lui? nije da podsjeća, uopće ne, nego tek ono pitanje koji je taj ja od svih njih, ili sam svi....pozdrav ti iz kavane! (Guedes 09.11.2006. 01:06)
# Ne vjeruj podstanaru... (Torm 10.11.2006. 02:05)
# Odlično! (CHABLIS 10.11.2006. 09:20)
# bas mi se dopada!! pogotovo onaj deo o nekom buducem prepoznavanju... pozz :) (mandarinica 10.11.2006. 15:25)
# baš zgodan dijalog...svidio mi se...pozdrav (pjesnikinja tame 12.11.2006. 09:48)
# onaj netko, sto nam kuca na prozor duse... u nama...
lijepo tixi, pusa ;* (maslackica 13.11.2006. 12:56)
# misko...vječni dijalog...pozdrav
CARSTVO SVJETOVA...hvala ti, pozdrav
majstorica...hvala, pozdrav
sklblz...i ja se nadam, pozdrav
misko...ima jedan novi, ali nije vrijedan spominjanja, pozdrav
karibi...letio, letio, pa se naglo obrušio, pozdrav
guedes...ovaj je dijalog i dar i prokletsvo, tako ja gledam na to, pozdrav
Torm's corner...ne stavljaj mi bubu u uho, ; )
CHABLIS...hvala, pozdrav
mandarinica...hvala i tebi, pozdrav
pjesnikinja tame...hvala i pozdrav
maslackica...kuca, ali i razbija, pozdrav (Piskaralo 14.11.2006. 08:26)
# sviđa mi se ideja... baš si to lijepo napisala... ali u zbilji ne bi voljela da se susretnem sa svojim podstanarom... ;-) (m 16.11.2006. 20:45)
# Dora pricica,pozdrav:) (DAN ZA DANOM 17.11.2006. 13:05)
Post je objavljen 07.11.2006. u 08:06 sati.