Vani hladno… ulazim u bus i sjedam na svoje zacrtano mjesto.
Taman imam oko 20 min da pročitam jedno poglavlje i onda sam doma…
Trenutak prije nego je bus krenuo u njega ulazi čudan lik…
Visok čovjek u maslinasto zelenom kaputu, smeđi šešir s nakošenim i pomalo ocrtanim obodom na glavi, u lijevoj ruci smeđa kožna torba čudnog okruglastog oblika i boca pive u lijevoj…
Produžio on do sredine busa i tamo stao.
Vratila sam se knjizi, bus je krenuo, malo mu štekaju amortizeri, pa na svakoj rupi samo da ne poskočim sa stolca, al nekako ipak hvatam riječi s papira.
„U pičku materinu, fukare jedne! One će mene vrijeđat! Mene, koji imam 58 godina…!
Fukare jedne!
Ja znam 15 jezika govoriti!
Kad ih opizdim s bocom u glavu, s nogom ih treba šutnut…
Fukare neodgojene, one će meni prigovarat, ne znaju se ni potpisat, a ja govorim 15 jezika!“
Podigla sam glavu i vidjela tog čovjeka svog u zanosu kako priča sam sa sobom.
Što samo alkohol čini ljudima…Možda samo tugu utapa u toj boci ili jednostavno previše voli pivu…
„Fukara jedna! Šta, šta me gledaš? 'Oćeš da te s flašom u glavu pogodim?“
Nije se meni obratio, ali nekako mi je bilo draže vratiti pogled na knjigu.
Ljudi su se polako odmicali. Poslije svake stanice, broj ljudi u busu se smanjivao..
Onda je još neki kreten sa stražnjeg sjedala počeo pjevat neku njemačku pjesmu da malo isprovocira pijanicu…
Izašao je na stanici prije moje! Takve situacije me prestraše – nikad ne znaš što se takvima vrti po glavi…A već je i bilo kasno, pola 11, sama moram doma uz potok…
Hm, mali trnci straha…
Završih poglavlje u trenutku kad smo stigli do moje stanice…
Sama…Brzim korakom prema svojoj kući…jedva čekam da legnem u krevet!
Post je objavljen 06.11.2006. u 23:43 sati.