druga:
sjedio sam za stolom...
konobarica je donosial durgu kavu i gledala me...
"pa kome to pises?" nasmijala se...
"ma jednoj..." odmahnuh rukom...
"nisam ni mislila da jednom pises... "
"a vise ne znam... mozda je i jedno..."
"ma sve je u redu dok ne pocnes pisat u mnozini..." nasmijala se i otisla
pratio sam je polako pogledom...
'eh da si tu... ' poslao sam sms...
'pa ja i jesam tu... samo zatvori oci...' dobio sam sms nazad...
polako sam jedan gutljaj ispio iz salice i popio malo vode
neki ljudi su ulazili i izlazili iz mog novog omiljenog kafica...
"pa rekla sam ti da zatvoris oci, zar me nikad ne poslusas???" glas je bio iza mene
poznat...
ostao sam na trenutak skamenjen... polako sam s eokrenuo
"pa jos kad bi rekla da dolazis...." moj glas je zvucao suplje...
prevelika nervoza me preplavila...
"a sad bi da i to kazem?"
"pa naravno..."
"kao sto i ti samo kazes 'vidio svjetlo pa svratio?' "
"ma znas sta? " pogledao sam je u oci...
"sta ? "
"beeeeeelj" izbeljio sam se kao klinac u reklami za onu cetikuc za zube
izbljelia s enazad.... i pukla se smijat...
"zelis li nesto? " rekoh pozivajuci konobaricu...
"izvolite..." rekl aje konobarica... gledajuci je i promatrajuci je...
"paaa isto sto i on, samo jos i pitanje" rekla je...
"da?"
"zasto me gledate tako?"
"pa sad prvi put vidim osobu s kojom on trosi toliko moba.... pa eto ..."
"a nisi vjerovala.." nasmiajal se
"a jesam nitko ne pise toliko bez odgovora...."
"imas pravo... " rece ona i pogleda me ispod oka..
"a i ja bih tebe malo pogledala... "rece odjednom..
konobarica se trgnu
"a zasto? "
"pa da vidim koja je ta 'omiljena plava konobarica' zbog koje mijenja kafic "
"pa nije mi to rekao..." rece i pogleda u mene...
"pa nisam zar moram reci?" nasmijao sam se...
"bolje da nisi... ovako si ostao moj... " nasmijala se i glasno me cmoknula....
dok se konobarica okrenula i krenula za sank..
"samo trenutak..." rekoh i odoh do auta po jos love jer sam uzeo samo 6 kuna...
dok sam se vracao vidio sam neki zuti cvijet na plocniku...
kako se probio kroz beton i ponosno viorio...
u betonskoj kocki bial je ruza...
brzo sam otkinuo jedan cvijet...
dosam sam i sjeo...
"ovo je umjesto .... "
"maturske slike u izlogu.. " nadovezala je brzo...
"lud si.. hvala mali..." rece dok joj se pogled gubio u laticama ruze...
"ma to je sitnica..." rekoh.... i odmahnuh rukom
"jel ti znas koliko je ta tvoja sitnica velika?"
"ma nije... to sma ja... "
"znam... zato sam i dosla sad na kavu... falila mi tvoja kava...."
onda pogleda u konobaricu koja je nosila salicu..
"pa makar je cura morala kuhati umejsot tebe..."
nasmijal ase i ona i ja...
usutio sam ....
tisina je bila dovoljna... za ono sto dolazi....
ps
napisano u 16:16 za objavu u 23:42 (nenamjerno tako mi palo na pamaet.. iz cista mira )
Post je objavljen 06.11.2006. u 23:42 sati.