Kaže jučer Jutarnji da će Ivan Đikić i Ruđer Bošković dobiti svoje zvijezde u Ulici slavnih na Slatini u Opatiji.
Kad smo već zvijezde na pločniku ustanovili, svakako je dobro da jedna pripada i Ruđeru. Usput, bilo bi lijepo da svoju zvijezdu onda dobije i matematičar William (Vilim) Feller, zagrebački đak. Lako ćete se složiti ako provjerite Wikipediu ili, još bolje, http://www.hr/darko/mat/matlink.html
Sa Đikićem bih ja ipak malo pričekao. Đikićeva je zvijezda, ako baš o zvijezdama govorimo, greška.
Odmah ću pripomenuti: o Đikiću mislim sve dobro. Dovoljno je vidjeti reference. Jednako je važno kako on istupa u aktualnim polemikama. Baš Đikić je često glas one tihe manjine stvarnih znanstvenika koja se rezultatima i argumentima bori protiv demagogije, kvaziznanosti i nepravdi.
Ali meni to sa zvijezdom više liči na kič. I nezgodno je i Đikiću činiti tako lošu uslugu. To je trivijaliziranje ozbiljnog posla. To je bezvezni kič kojeg meritum stvari zapravo ne zanima. To je točno kako kaže Duško Trifunović:
"Pokidali neke strane,
i pošli da traže druge,
i pošli da traže druge,
zatim pošli da traže druge."
Znanosti se ovako čini medvjeđa usluga. Tobože smo joj dali dužnu pažnju, a kad smo se tako lijepo legitimirali, sad deri dalje o tome jel Majoli isplatila Cetinskog i je li Butković pojeo steak od delfina.
Jednako je tako kič i kako su naši mediji prenijeli vijest o tome kako su Zahradka, Slade, Petranović i Radman objavili članak u "Nature". Nisu oni otkrili Sveti gral niti tajnu vječnog života kako bi naši novinari htjeli da jesu. Međutim su napisali članak kojeg je prihvatio Nature, a to je toliko puno da više i ne treba. A ako vi, novinari, mislite da vaši čitatelji ne znaju što je Nature, onda ih naučite.
I dajte Đikiću i drugima mira da rade svoj posao i taj posao cijenite kako treba.
Post je objavljen 06.11.2006. u 16:31 sati.